U Koksari su se, zavisno od pogona i perioda rada, mogli proizvoditi metalurški koks, koksni plin, sirovi benzol, sirovi katran, amonijum sulfat, naftalin, anhidrid maleinske kiseline, mineralno đubrivo KAN i električna energija. Ona objedinjuje metaluršku, hemijsku, energetsku, poljoprivredno-industrijsku i logističku infrastrukturu. Ko će upravljati svim tim pogonima i infrastrukturom, pitanje je koje treba da brine cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Koksara Lukavac ponovo je na prodaji. Nakon dva neuspješna pokušaja, pred stečajnom upravom i povjeriocima sada je treći i prema najavama, posljednji pokušaj prodaje ovog industrijskog kompleksa kao jedinstvenog pravnog lica. Riječ je o jednoj od najvrjednijih industrijskih cjelina u Bosni i Hercegovini, čija je ukupna procijenjena vrijednost 225.854.131 KM. Međutim, interes kupaca za preuzimanje Koksare „u komadu“ do sada nije pokazan, iako je početna cijena značajno snižavana. Prvi međunarodni javni poziv za prodaju Koksare kao pravnog lica raspisan je po minimalnoj početnoj cijeni od 150.569.420 KM. Ta cijena predstavljala je dvije trećine ukupno procijenjene vrijednosti pravnog lica. Ipak, ovaj pokušaj nije donio kupca.
Uslijedio je drugi javni oglas, u kojem je početna cijena snižena na 119,7 miliona KM, odnosno na 53 posto procijenjene vrijednosti. Ni taj pokušaj nije uspio, jer do isteka roka nije bilo prijava zainteresovanih ponuđača. Time je postalo jasno da se industrijski gigant iz Lukavca, barem u ovoj fazi, teško može prodati kao cjelina. Iako se radi o kompleksu koji posjeduje zemljište, fabrike, energetsku infrastrukturu, industrijski kolosijek, proizvodne pogone i prateće objekte. Nakon neuspjeha prethodna dva javna oglasa, Odbor povjerilaca odlučio je raspisati treći i posljednji javni poziv za prodaju Koksare Lukavac u stečaju kao pravnog lica. Početna cijena sada je dodatno snižena i iznosi 108,4 miliona KM, što predstavlja oko 48 posto procijenjene vrijednosti imovine. Javno nadmetanje i prodaja zakazani su za 7. juli 2026. godine, a oglas traje 30 dana.
Podsjetimo, procijenjena knjigovdstvena vrijednost Koksare veća je od 485,5 miliona KM.
Rasparčavanje giganta
I u ovom krugu model prodaje ostaje isti: Koksara se prodaje kao jedinstveno pravno lice. To znači da zainteresovani kupci ne mogu licitirati samo za pojedine dijelove, poput Energane, Azotare, fabrike AMK, željezničkog saobraćaja ili drugih segmenata. Kupac, ukoliko se pojavi, stiče cjelokupan udio u stečajnom dužniku i postaje jedini vlasnik pravnog lica sa pripadajućom imovinom. Ključno pitanje sada glasi: Šta će se dogoditi ako ni treći pokušaj prodaje Koksare „u komadu“ ne bude uspješan? Prema dostupnim informacijama, ukoliko se ni ovaj put ne pojavi kupac za cijeli kompleks, stečajni postupak mogao bi krenuti u drugom pravcu – prema parcelaciji i prodaji pojedinačnih fabrika i dijelova imovine. Tada se otvara pitanje da li će interes za kupovinom Koksare iznenada porasti kada se njeni najvrjedniji dijelovi ponude odvojeno. Preciznije – da li domaće ili inostrane kompanije čekaju trenutak da umjesto cijelog kompleksa mogu birati samo ono što im poslovno najviše odgovara? Podsjetimo, riječ je o ogromnom industrijskom kompleksu koji se prostire na oko milion kvadratnih metara zemljišta i u kojem se nalazi više proizvodnih i pomoćnih cjelina. Osnovni dio sistema, namijenjen za proizvodnju koksa i koksnog plina, obuhvata pripremu, proces koksovanja, kondenzaciju i koksne baterije. Proizvodnja koksa historijski je bila temelj rada ovog industrijskog giganta, ali nije jedino što Koksara posjeduje.
Šta sve ima Koksara?
Izuzetno važan dio kompleksa je Fabrika Energana, namijenjena proizvodnji električne energije. Koksara ima vlastitu energetsku infrastrukturu, što je za svaki industrijski kompleks od velikog značaja. Energana može biti zanimljiva i kao zasebna cjelina, posebno u vremenu kada energija ima stratešku i tržišnu vrijednost. Ukoliko ne bude prodaje Koksare u cjelini, Energana bi mglla biti među prvim dijelovima za koje bi se pojavio poseban interes. U sklopu kompleksa nalazi se i Fabrika AMK, odnosno pogon za proizvodnju anhidrida maleinske kiseline. Riječ je o hemijskoj proizvodnji koja ima svoju tržišnu vrijednost, a uz ovaj dio se spominje i solarna fotonaponska elektrana. AMK je jedan od onih segmenata koji Koksaru čine mnogo širim industrijskim sistemom od same proizvodnje koksa. Ovakva vrsta proizvodnje može biti zanimljiva kompanijama iz hemijske industrije, posebno ako se procijeni da je pogon moguće obnoviti, modernizovati ili povezati sa drugim proizvodnim lancima.
Drugi izuzetno važan dio kompleksa je Fabrika Azotara, namijenjena proizvodnji mineralnih đubriva. Azotara je građena za proizvodnju KAN-a, odnosno kalcijum-amonijum-nitrata, mineralnog đubriva sa 27 posto azota. Godišnji kapacitet ovog pogona navodi se na 90.000 tona. Postrojenje se sastoji od dijela za proizvodnju azotne kiseline i KAN postrojenja. Gotov proizvod može se pakovati u vreće ili otpremati u rinfuzi. U vremenu kada cijene hrane, energenata i đubriva imaju direktan uticaj na poljoprivredu, pitanje sudbine Azotare nije samo pitanje jedne fabrike. To je i pitanje domaćih kapaciteta za proizvodnju mineralnog đubriva. Otud, i Azotara bi mogla biti kupljena odvojeno, kao pogon koji ima potencijal za proizvodnju đubriva za domaće i regionalno tržište.
Upitna budućnost snabdijevanja vodom u Lukavcu
Među najvažnijim prednostima Koksare je njena povezanost sa željezničkim saobraćajem. Kompleks ima industrijsku željezničku vezu, odnosno kolosijeke koji su služili za dopremu sirovina i otpremu proizvoda. U vrijeme aktivne proizvodnje, željeznica je bila ključna za funkcionisanje Koksare, jer su ogromne količine uglja i drugih sirovina dolazile upravo vozovima. I ovaj dio infrastrukture može biti posebno zanimljiv budućim kupcima, zainteresovanim prvenstveno za zemljište i željezničku vezu, s ciljem prenamjene. To bi mogao biti logistički centar, skladišni prostor, industrijska zona ili čak terminal za gorivo i naftne derivate. Pogotovo zato što kompleks ima zemljište, pristup željezničkom saobraćaju i industrijsku infrastrukturu.
Uz to, Koksara posjeduje i mašinsku radionicu, odnosno remontne kapacitete. Ovaj dio služio je za održavanje, popravke, montažu i servisiranje opreme. U sklopu kompleksa nalazi se i filter stanica za vodu. Takva infrastruktura važna je za tehnološke procese, ali može imati značaj i za druge industrijske aktivnosti. Podsjetimo, u stečajnim postupcima često se dešava da je cjelina preskupa, prekomplikovana ili neprivlačna, dok pojedinačni dijelovi postaju znatno zanimljiviji kupcima.
Sudbina Koksare Lukavac sada zavisi od trećeg pokušaja prodaje. Ukoliko se pojavi kupac za cijeli kompleks, Lukavac bi mogao dobiti šansu da barem dio industrijskog sistema bude integralno sačuvan. Ako se kupac ne pojavi, priča ulazi u novu fazu. Fazu u kojoj bi se Koksara mogla raspakovati na dijelove, prodata po žestoko niskim cijenama.
Rasprodaja Koksare je pitanje koje ne bi trebalo da interesuje samo povjerioce i potencijalne investitore, nego i radnike i građane Lukavca, Tuzlanski kanton pa i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Budu li namjere potencijalnog kupca neadekvatne, prostor, infrastruktura, industrijska historija i potencijal mogu biti trajno izgubljeni. Ko će trpiti štetu a ko izvući korist?
