Pružene informacije upućuju na pitanja gdje je nestala gradska imovina i šta je sa postojećom. Navodno, Srebrenik danas nema nijednog poslovnog prostora, a Gračanica samo prostore van funkcije ili one koji su dati na korištenje udruženjima od “značaja”.
U vrijeme bivše države, u periodu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, značajan dio nekretnina bio je u društvenom vlasništvu. Nakon promjene društveno-ekonomskog sistema i političkog režima, došlo je do bitnih promjena u raspodjeli imovine. Dio imovine na upravljanje i korištenje preuzele su lokalne zajednice. Šta se s tim dogodilo? O tome govore primjeri iz Srebrenika i Gračanice, gradova u Tuzlanskom kantonu.
Prema odgovoru Grada Srebrenika na naš zahtjev za pristup informacijama, ova lokalna samouprava ne posjeduje niti jedan poslovni prostor u svom vlasništvu. Da li su svi poslovni prostori privatizovani, pod kojim okolnostima i na osnovu kojih odluka? Kada je i na koji način došlo do otuđenja ili privatizacije nekretnina koje su nekada pripadale gradu, te kakva je sudbina javne imovine koja je trebala ostati u funkciji građana? O tome će Samo Bunt uskoro detaljnije pisati.
U rješenju kojim je našem Udruženju „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla odobren pristup informacijama navedeno je da Grad Gračanica ne posjeduje komercijalne poslovne prostore. Istovremeno se navodi da grad raspolaže prostorijama koje mogu koristiti udruženja građana, da određene prostore koriste organizacije od javnog značaja poput Merhameta i Udruženja ratnih vojnih invalida, da druga udruženja koriste prostorije Društvenog centra, te da dio poslovnih prostora trenutno nije u funkciji.
Koliko poslovnih prostora danas posjeduje Grad Gračanica a kolikim fondom poslovnih prostora je raspolagao nakon raspodjele imovine bivše države? Koji su prostori neuslovni za korištenje i zbog čega nisu adaptirani? Postoje li planovi da budu stavljeni u funkciju? Ostvaruje li Grad Gračanica bilo kakvu ekonomsku korist od nekretnina kojima raspolaže? Ukoliko postoje prostori koji nisu u funkciji, da li se njima upravlja na način koji je u interesu građana i lokalne zajednice? Da li se propuštaju potencijalni prihodi koji bi mogli biti usmjereni u razvoj grada i unapređenje javnih usluga? O tome će, takođe, biti riječi u nastavku istraživanja.
U narednom periodu nastojaćemo rasvijetliti kako se upravljalo nekretninama koje su nekada pripadale svim građanima, da li su donesene odluke o sudbini vlasništva nad tim prostorima bile u skladu sa javnim interesom, te šta se tokom proteklih decenija dogodilo sa društvenom svojinom, odnosno javnom imovinom.
