Grad Gradačac sačuvao je 33 poslovna prostora u svom vlasništvu, ali postupci njihovog izdavanja ostavljaju ozbiljna pitanja o transparentnosti i tržišnoj konkurenciji.
Dok brojne lokalne zajednice posljednjih godina rasprodaju ili ostaju bez poslovnih prostora u svom vlasništvu, Grad Gradačac predstavlja gotovo izuzetak. Prema dostupnim podacima, Grad je uspio zadržati čak 33 poslovna prostora u svom vlasništvu, što predstavlja značajan javni resurs i potencijalni izvor prihoda gradskog budžeta. Međutim, analiza zapisnika o javnim licitacijama i ugovora o zakupu ostavlja ozbiljan utisak da se poslovni prostori često ne izdaju po stvarnim tržišnim uslovima, te da javna nadmetanja u velikom broju slučajeva ne ostvaruju svoju osnovnu svrhu – stvaranje stvarne konkurencije među ponuđačima i postizanje najveće moguće zakupnine u interesu građana. Na papiru, pravila postoje.
Gradsko vijeće Grada Gradačac donijelo je Odluku o uslovima i načinu izdavanja u zakup poslovnih zgrada i prostorija u vlasništvu Grada Gradačac, kojom je detaljno propisan postupak javnog nadmetanja, prava učesnika i način određivanja zakupnine. Međutim, ono što proizlazi iz samih zapisnika jeste obrazac koji se iznova ponavlja.
Licitacija u Gradskom kinu – tri prijavljena, jedna ponuda više i kraj. U zapisniku koji se odnosi na dodjelu u zakup poslovne prostorije u zgradi Gradskog kina, putem javnog nadmetanja prijavljeni su: Pašalić Nedžad, Pašalić Dževad, Ultrabazar d.o.o., zastupan po Pašalić Nedžmiji.
Prema zapisniku, jedan od prijavljenih učesnika odustaje prije početka licitacije. Nakon toga, Ultrabazar d.o.o. daje ponudu od 165 KM, dok drugi ponuđač daje ponudu od 170 KM, nakon čega se licitacija završava. Već na prvi pogled ostaje pitanje zbog čega javna licitacija, na kojoj su prijavljena tri učesnika, završava nakon svega jednog povećanja cijene.
Ugovor koji otvara novo pitanje. Posebnu pažnju privlači ugovor o zakupu koji je sačinjen od strane notara Kemala Avdića iz Srebrenika. Ugovor obiluje pravopisnim i tehničkim greškama upravo u njegovim najvažnijim dijelovima. Naime, u ugovoru se kao ugovorne strane navode osobe označene kao “Paalie Nedad” i “Durmicvie Fend”, što očigledno ne odgovara imenima učesnika navedenih u zapisniku o provedenoj licitaciji. Takve greške ne predstavljaju samo pitanje pravopisa, već otvaraju i pitanje pravne sigurnosti samog ugovora, budući da identitet ugovornih strana predstavlja jedan od osnovnih elemenata svakog pravnog posla.
Apoteka od 26 kvadrata za 52 KM mjesečno
Posebno zanimljiv primjer nalazi se u zapisniku od 16.01.2023. godine. Na javni poziv prijavljuje se samo jedan ponuđač – Apoteke Medex-pharm. Postupak je prvobitno proglašen neuspjelim. Međutim, nakon ponovljenog postupka prostor površine 26 m² dodijeljen je neposrednom pogodbom za zakupninu od svega 52 KM mjesečno, odnosno dvije konvertibilne marke po kvadratnom metru. Odluka Grada zaista omogućava neposrednu pogodbu kada se ni u ponovljenoj licitaciji ne ostvari konkurencija.
Međutim, ostaje pitanje da li ovakva zakupnina odgovara tržišnoj vrijednosti poslovnog prostora, posebno imajući u vidu da se radi o privrednom subjektu koji posluje kao apoteka. Građani bi vjerovatno očekivali da gradska imovina ostvaruje maksimalan prihod u korist budžeta. Ili, kako bi to rekao legendarni Alan Ford: “Dajmo onima koji imaju, a sirotinji smo ionako sve uzeli.”
Licitacije, ponude, povećanja cijena
Zapisnik od 05.12.2022. godine odnosi se na poslovni prostor površine 428 m².
Prijavljena su dva ponuđača: d.o.o. Balegem, zastupan po Mešanović Jasni i Mešanović Azra. Mešanović Azra daje ponudu od 428 KM, nakon čega Balegem daje ponudu od 430 KM. Tu licitacija završava. Ponovo isti obrazac – samo jedno povećanje cijene.
Možda najzanimljiviji primjer nalazi se u zapisniku od 22.07.2021. godine. Predmet zakupa nije običan poslovni prostor. Radi se o kompletnoj autobuskoj stanici sa pratećim zemljištem i objektima. Početna zakupnina iznosila je 1.485,60 KM. Prijavljeni su: Sudex tourism & events d.o.o, Sudex-bus d.o.o, Cosmos d.o.o. Komisija konstatuje da Cosmos ne ispunjava uslove. Licitacija se nastavlja između dvije kompanije iz Sudex grupacije. Komisija određuje minimalno povećanje od 50 KM. Prva ponuda iznosi početnih 1.485,60 KM.
Druga ponuda iznosi tačno 1.535,60 KM. I time se licitacija završava. Ponovo bez stvarnog nadmetanja.
Kula Gradina – turistički biser Gradačca
Još jedan primjer odnosi se na zakup kompleksa Konak Zmaj od Bosne, odnosno Kule Gradina. Predmet zakupa obuhvata kuću i zgradu površine 337 m², dvorište od 3.254 m², kompletan krug Gradine, objekat Lovac, parking prostor. Početna zakupnina iznosila je 1.260 KM. Prijavljeni su Baković Belmin i Sokoljović Alma. Komisija određuje minimalno povećanje od 50 KM. Alma daje početnu ponudu. Belmin povećava za tačno 50 KM. Licitacija se završava.
Posebno zanimljiv obrazac pojavljuje se u zapisniku od 20.05.2025. godine. Predmet zakupa bila su dva poslovna prostora površine 17 i 18 m². Prijavljeni su Telesky d.o.o. i Grint d.o.o. Grint dobija prostor od 17 m² za 19 KM, Telesky dobija prostor od 18 m² za 20 KM. Takav ishod ostavlja prostor za pitanje da li je između ponuđača postojala stvarna tržišna konkurencija ili su okolnosti bile takve da je svaki od učesnika praktično dobio prostor za koji je bio zainteresovan.
Isti obrazac kroz godine
Analizom ostalih zapisnika gotovo identičan model pojavljuje se više puta.
Dana 10.03.2021. godine Mato Bagić daje početnu ponudu od 590 KM, nakon čega Ahmetašević Hazim nudi 640 KM, odnosno tačno za propisani minimalni iznos više. Licitacija završava. Dana 27.11.2023. godine, za prostor od 17 m² određuje se početna cijena od 17 KM. Paša Gibić daje početnu ponudu. Mašić Almira povećava za svega 1 KM. Kraj licitacije. Dana 15.05.2024. godine za prostor od 73 m² daje se početna cijena 73 KM. Izudin Hodžić nudi 74 KM. Nedžad Mujkanović 75 KM. Kraj postupka. Dana 08.06.2023. godine prostor od 17 m² daje se na izdavanje. Ponuđači su Udruženje građana Radioklub Gradačac i Hukić Mirsad. Mirsad daje početnu ponudu. Radioklub povećava za 1 KM. Mirsad odustaje. Licitacija završava.
U gotovo svim navedenim primjerima zajednički obrazac je isti – mali broj ponuđača, jedno minimalno povećanje zakupnine i kraj javnog nadmetanja. Naravno, sama činjenica da se takav obrazac ponavlja ne predstavlja dokaz bilo kakve nezakonitosti. Međutim, učestalost takvih slučajeva opravdano otvara pitanje ostvaruje li Grad Gradačac kroz ovakve postupke najbolju moguću ekonomsku korist od imovine svih svojih građana. Kada je zakup političkih stranaka u pitanju, posebnu pažnju privlači i odluka kojom je određeno da dređene organizacije od društvenog interesa poslovne prostore koriste po cijeni od 1 KM po kvadratnom metru, bez obzira na zonu u kojoj se prostor nalazi.
Među korisnicima nisu samo humanitarne i boračke organizacije. Na toj listi nalaze se i političke stranke. Prema dostupnim podacima: NiP koristi prostor od 19,9 m² za 19,9 KM mjesečno, SDP koristi prostor od 56,64 m² za 56,64 KM, SDA koristi prostor iste površine za istu zakupninu, SD Gradačac koristi prostor od 30 m² za 30 KM, RDS koristi prostor od 40 m² za 40 KM. Istovremeno, istu pogodnost koriste i organizacije poput Crvenog križa, Udruženja boraca Gradačac, Organizacije porodica šehida i poginulih boraca, Udruženja antifašista i boraca NOR-a, Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja, Udruženja KULT Gradačac i druga udruženja od javnog interesa.
Da li političke stranke, koje se finansiraju i iz javnih budžeta, treba da budu izjednačene sa humanitarnim i organizacijama od posebnog društvenog značaja kada je riječ o povlaštenoj zakupnini gradskih poslovnih prostora?
Grad Gradačac zaslužuje priznanje što je uspio sačuvati značajan fond poslovnih prostora u javnom vlasništvu. Ipak, činjenica da je javna imovina sačuvana nije dovoljna. Jednako je važno da se tom imovinom upravlja na način koji kod građana ne ostavlja ni najmanju sumnju u transparentnost, ravnopravnost učesnika i ostvarivanje maksimalne koristi za javni budžet. Analiza dostupnih zapisnika pokazuje obrazac koji se ponavlja iz postupka u postupak: mali broj učesnika, minimalna povećanja zakupnine i brzo okončanje licitacija.
Sama po sebi, ta okolnost ne znači da je bilo koji pojedinačni postupak proveden nezakonito. Međutim, kada se isti model pojavljuje kroz veći broj postupaka tokom više godina, sasvim je opravdano postaviti pitanje ostvaruju li javne licitacije svoju osnovnu svrhu – stvarnu tržišnu konkurenciju i zaštitu interesa građana kao vlasnika gradske imovine.
Javna imovina nije ničije privatno vlasništvo. Ona pripada svim građanima. Upravo zato, svaki poslovni prostor koji se izdaje ispod njegove moguće tržišne vrijednosti predstavlja pitanje od javnog interesa, a svako pitanje od javnog interesa zaslužuje jasan, transparentan i argumentovan odgovor nadležnih institucija.
