Imamo li stvarne rezerve nafte u FBiH: Milioni za administraciju, tek mali dio za kupovinu goriva
Rasprava o energetskim rezervama u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorena nakon zaoštravanja sukoba na Bliskom istoku, ali i nakon objava na društvenim mrežama u kojima je predstavljen pregled plana utroška sredstava prikupljenih kroz taksu za obavezne rezerve nafte i naftnih derivata.
Riječ je o namjenskoj taksi koju indirektno plaćaju svi vozači u Federaciji BiH kroz cijenu goriva, s ciljem da država raspolaže dovoljnim strateškim rezervama u slučaju krize ili poremećaja u snabdijevanju.
U javnosti se problematizira način na koji se ta sredstva troše, uz tvrdnje da se znatno veći dio novca usmjerava na administrativne i operativne troškove nego na samu nabavku energenata zbog kojih je taksa i uvedena.
Podaci koji su objavljeni odnose se na period od 2023. do 2026. godine i pokazuju da je u tom razdoblju planiran prihod od ukupno oko 41,5 miliona konvertibilnih maraka po osnovu ove namjenske takse.
Međutim, struktura planirane potrošnje otvara pitanje prioriteta u sistemu upravljanja strateškim rezervama.
Prema dostupnim podacima, za direktnu kupovinu naftnih derivata, odnosno za formiranje samih rezervi, predviđeno je ukupno oko 2,4 miliona KM, što predstavlja približno 5,8 posto ukupno prikupljenih sredstava.
Nasuprot tome, znatno veći iznosi planirani su za održavanje infrastrukture, skladištenje i funkcionisanje operatera sistema rezervi.
U posmatranom četverogodišnjem periodu za administraciju, skladištenje i operativne troškove predviđeno je oko 38,5 miliona KM.
Najveći pojedinačni izdatak odnosi se na osiguranje tehničke i tehnološke ispravnosti skladišta i postrojenja za čuvanje naftnih derivata, za šta je u planu predviđeno gotovo 20 miliona KM.
Odmah iza toga slijede troškovi rada operatera sistema, za koje je planirano više od 18,8 miliona KM.
S druge strane, izdvajanja za samu kupovinu nafte iz godine u godinu se smanjuju. Dok je za 2023. i 2024. godinu planirano po milion KM za ovu svrhu, iznos je u 2025. godini smanjen na nešto više od 200 hiljada KM, dok je za 2026. godinu planirano približno 200 hiljada KM.
Takav trend otvara pitanje zbog čega Federacija BiH raspolaže relativno skromnim količinama strateških rezervi energenata u odnosu na potencijalne potrebe.
U javnim raspravama često se ističe da administracija i infrastruktura ne mogu zamijeniti samu svrhu rezervi – dostupnost energenta u kriznim situacijama.
Ova tema dolazi u fokus u trenutku kada se sve češće govori o ranjivosti energetskih sistema u kriznim situacijama, posebno u kontekstu globalnih političkih i sigurnosnih napetosti koje mogu utjecati na tržište energenata.
U slučaju ozbiljnog poremećaja u snabdijevanju, strateške rezerve bi trebale osigurati kontinuitet rada ključnih sektora poput zdravstva, policije, hitnih službi i drugih javnih institucija.
Međutim, dostupni podaci pokazuju da se veći dio novca prikupljenog kroz taksu za rezerve nafte zapravo koristi za održavanje sistema koji bi te rezerve trebao čuvati, dok se za samu nabavku energenata izdvaja tek manji dio ukupnog budžeta.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li postojeći model upravljanja strateškim naftnim rezervama u Federaciji BiH zaista ostvaruje svoju osnovnu svrhu – osiguranje energetske sigurnosti u kriznim situacijama.
