Priča o izborima za mjesne zajednice u jednom gradu može zvučati kao još jedna suhoparna birokratska epizoda iz obimnih registara lokalne uprave. Ipak, taj utisak vara. Pravo na odlučivanje o razvoju mjesnih zajednica i mogućnost izbora u mjesnim zajednicama, priča je o suštinskoj borbi za korijen demokratije.
Izbori za mjesne zajednice uvučeni su u mrežu visoke politike koja nastoji da opstruiše borbu građana Tuzle koji su odlučili da kažu da mjesne zajednice pripadaju svim građanima, a ne stranačkim kabinetima.
Ko ima mogućnost da odlučuje o svojoj ulici, svom naselju, prostoru u kojem živi, o parku u kojem se igraju djeca, o rupi na asfaltu ispred zgrade, o parkingu, o uličnoj rasvjeti koja godinama treperi i nikako da bude popravljena? Ko je prva adresa kojoj se treba obratiti? I ko donosi odluke u tom tijelu? Ko bira donosioce odluka? Ko su ti ljudi?
Šta je to MZ?
Mjesna zajednica je osnovna, polazna tačka demokratije upravljanja. To je mjesto gdje ne bi trebalo biti važno ko nosi koju stranačku značku, već da li je ulica čista, da li su klupe u parku čitave, da li se u naselju ljudi osjećaju sigurno, da li su njihovi opravdani zahtjevi za razvo uvaženi.
U članu 96. Statuta Grada Tuzla jasno I nedvosmisleno je zapisano da građani imaju pravo da neposredno, tajnim glasanjem, biraju i budu birani u savjete svojih mjesnih zajednica. Ipak, stvarni politički život u Tuzli krenuo je potpuno drugim, mračnijim kolosijekom. Rok za donošenje odluke o raspisivanju ovih izbora istekao je još krajem 2021. godine. Umjesto da Gradsko vijeće Tuzla raspiše izbore, time vrati moć odlučivanja građanima, desilo se nešto što bi se moglo nazvati tihim administrativnim preuzimanjem. Savjeti mjesnih zajednica počeli su se imenovati “odozgo” — na prijedlog klubova vijećnika političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću.
Stav zajednice otrgnut je i odnesen u političke štabove. Umjesto da savjet mjesne zajednice odgovara komšijama koji tu žive, on je postao odgovoran stranačkim centralama. Mjesne zajednice u Tuzli tako su prestale biti prostor neposredne građanske inicijative i pretvorene su u politizovane organe za stranačku raspodjelu uticaja. Drugim riječima, sako za terenski rad tokom izbornih kampanja.
Građanska borba protiv stranačkog despotizma
Nezadovoljni činjenicom da im se godinama oduzima pravo da biraju ljude koji upravljaju njihovim svakodnevnim životnim okruženjem, grupa građana i aktivisti Udruženja „Ne diskriminacija – ne mobing“ odlučili su da pokrenu pravni mehanizam zaštite pred Ombudsmenom za ljudska prava Bosne I Hercegovine.
Odgovor koji je stigao 29. maja 2025. godine, u formi Preporuke broj P-127/25, bio je nedvosmislen i zazvonio je kao alarm u lokalnoj vlasti. Ombudsmeni su zvanično utvrdili da se izbori za savjete mjesnih zajednica u Tuzli uopšte ne provode u skladu sa ustavnim i statutarnim okvirima. U preporuci, Ombudsmen navodi da izbor članova savjeta od strane političkih stranaka direktno krši suštinu lokalne samouprave. Naloženo je Gradskom vijeću Tuzla da bez odlaganja preduzme sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi se konačno organizovali i proveli neposredni izbori.
Članovi 64. i 68. Ustava Tuzlanskog kantona garantuju pravo građana na lokalnu samoupravu.
Član 68.
“Građani mogu neposredno odlučivati o poslovima od interesa i značaja za lokalno stanovništvo putem referenduma I zbora građana u skladu sa zakonom I statutom općine ili grada. Građani imaju pravo podnijeti građansku inicijativu za rješavanje određenih pitanja iz nadležnosti općine ili grada, u skladu sa zakonom I statutom općine ili grada”
Član 3. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi propisuje da lokalna samouprava podrazumijeva pravo i sposobnost lokalnih organa da upravljaju javnim poslovima u interesu lokalnog stanovništva.
Član 3. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi
1. Lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost lokalnih organa vlasti da, u granicama zakona, reguliraju i rukovode znatnim dijelom javnih poslova, na osnovu vlastite odgovornosti I u interesu lokalnog stanovništva.
2. Ovo pravo organi lokalne vlasti vršit će putem vijeća ili skupština, sastavljenih od članova izabranih na slobodnim, tajnim, općim, jednakim i neposrednim izborima, te po potrebi mogu raspolagati izvršnim organima odgovornim tim vijećima ili skupštinama.
Ipak, umjesto da Gradsko vijeće Tuzla odmah raspiše izbore, zavladali su potpuni muk i nastavak prakse nepostupanja koja datira još iz 2021.
Kucanje na vrata najviše sudske instance
Vidjevši da lokalne vlasti ignorišu i sopstveni Statut i preporuke državnih ombudsmena, Udruženje „Ne diskriminacija – ne mobing“ I grupa građana 31. marta 2026. Godine podnose apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Apelanti su ukazivali na to da nije riječ o običnom tehničkom propustu ili sitnoj administrativnoj grešci, već o višegodišnjoj sistemskoj pasivnosti organa vlasti kojom se stotinama hiljada građana kontinuirano uskraćuje jedno od osnovnih demokratskih prava. Sudu je argumentovano da bi slanje građana na redovne općinske sudove u pravosudnom sistemu gdje postupci traju godinama obezvrijedilo samu svrhu pravne zaštite. Dok bi sudska presuda stigla, izborni ciklusi i mandati bi davno prošli – tvrdili su aktivisti i građani.
No, Ustavni sud BiH je na svojoj sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine donio Odluku o dopustivosti u predmetu broj AP-1203/26.
Rezultat? Apelacija je odbačena kao nedopuštena.
Šta zapravo (ne) znači odluka Ustavnog suda?
Ustavni sud BiH nije rekao “Grad Tuzla u pravu”.
Ustavni sud BiH u predmetu AP-1203/26 nije ni ulazio u suštinu problema. Sud se nije izjašnjavao o tome da li su građanima Tuzle povrijeđena prava, niti je rekao da Gradsko vijeće radi zakonito. Sud je apelaciju odbacio isključivo zbog procesnih razloga nenadležnosti, pozivajući se na: Član VI/3.b) Ustava BiH. On propisuje da Ustavni sud ima apelacionu nadležnost samo nad pitanjima koja su postala predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni I Hercegovini.
Član 18. Stav (3) tačka a) Pravila Ustavnog suda BiH, nalaže da se apelacija mora odbaciti ako nije podnesena protiv konačne sudske odluke donesene pred redovnim sudovima. Ustavni sud je poručio da, bez obzira koliko nepravda bila očigledna, on ne može presuđivati o pasivnosti vlasti. I to sve dok građani prvo ne prođu kroz maraton redovnog sudskog postupka pred Općinskim sudom.
No, iako to nije verifikacija zakonitosti postupanja Grada Tuzla, već samo formalno “spuštanje rampe” zbog procesnih pravila, građani i dalje čekaju da se njihovo pravo pretoči u stvarnu mogućnost neposrednog izbora predstavnika u mjesnim zajednicama.
Šta dalje? Općinski sud ili Evropski sud za ljudska prava?
Udruženje “Ne diskriminacija – Ne mobing” poručilo je da neće odustati od ovog pitanja.
“Odluka Ustavnog suda svakako mijenja naš daljnji pravni pristup. Jedna mogućnost je pokretanje postupka pred nadležnim Općinskim sudom u Tuzli, a nakon korištenja raspoloživih pravnih sredstava i eventualno podnošenje apelacije Ustavnom sudu BiH. Druga mogućnost koju trenutno analiziramo jeste obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Naravno, svjesni smo da postoje pravne razlike između izbora za gradsko vijeće i izbora u mjesnim zajednicama, kao i pitanja koja se odnose na status žrtve i iscrpljivanje domaćih pravnih sredstava. Upravo zato ovu mogućnost ne želimo koristiti ishitreno, već pažljivo analiziramo pravne pretpostavke za eventualno obraćanje Sudu u Strasbourgu”, saopštio je Pravni tim Udruženja.
Zašto su izbori za mjesne zajednice bitni?
Cilj nije pokretati postupke samo radi njihovog pokretanja, nego pronaći djelotvoran pravni put koji će dovesti do stvarnog ostvarivanja prava građana.
Mjesne zajednice predstavljaju najneposredniji oblik učešća građana u odlučivanju o pitanjima koja se tiču njihovog svakodnevnog života. To nije politički plijen, niti prostor za raspodjelu funkcija prema dogovorima političkih klubova i stranaka.
“Udruženje je pokrenulo ovo pitanje jer smatramo da građani moraju imati pravo da biraju svoje predstavnike, ali i mogućnost da te predstavnike pozovu na odgovornost za njihov rad. Odluka Ustavnog suda neće nas odvratiti od tog cilja. Ako je potrebno, nastavit ćemo pred redovnim sudovima, a razmotrit ćemo i sve raspoložive međunarodne mehanizme zaštite ljudskih prava. Jer, ako građani nemaju pravo birati ko će ih predstavljati u njihovoj mjesnoj zajednici, onda se s pravom postavlja pitanje kakva je stvarna svrha lokalne samouprave. Do tada, ostanimo obespravljeni. Ali ne još zadugo”, poručuje Pravni tim Udruženja „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla.
Mjesne zajednice pripadaju građanima, a ne političkim strukturama. Otud, otvoreno je pitanje: koliko još dugo građani Tuzle trebaju čekati da ostvare pravo koje im je već priznato Statutom Grada?
