Tramvajska nesreća u Sarajevu otvorila je mnogo više pitanja od onih koji se odnose na odgovornost vozača. Pokazala je koliko je povjerenje građana u javni prijevoz povezano s povjerenjem u institucije, javna preduzeća i ljude koji njima upravljaju, piše Interview.
Potvrđivanjem uređene optužnice protiv Adnana Kasapovića , vozača tramvaja koji je 12. februara 2026. godine iskočio iz šine na Marijin Dvoru, slučaj jedne od najtežih tramvajskih nesreća u novoj historiji Sarajeva ulazi u novu fazu. Devet mjeseci nakon tragedije u kojoj je život izgubio 23-godišnji Erdoan Morankić , četiri osobe povrijeđene, među njima tada 17-godišnja djevojka s teškim povredama i amputacijom nogu, sud je potvrdio optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo.
Ali sudski postupak protiv vozača samo je jedan dio priče koja je mnogo prije podizanja optužnice izašla iz okvira saobraćajne nesreće. Smrt mladog studenta, teško povrijeđeni građani, neodgovorena pitanja o sigurnosti javnog prijevoza i nepovjerenja u institucije pokrenuli su proteste kakvo Sarajevo dugo nije vidjelo. Na ulicama su okupirani prvenstveno mladi ljudi, studenti i građani koji su tražili istinu, pravdu i odgovornost – ne samo jednog čovjeka nego i sistem koji bi trebao garantovati sigurnost putnika.
Tragedija koja je pokrenula grad
Dana 12. februara tramvaj na liniji 1, koji se kretao iz pravca Željezničke stanice prema Baščaršiji, iskočio je iz šine u blizini Zemaljskog muzeja BiH. Vozilo je udarilo u tramvajsko stajalište i osobe koje su se nalazile u njegovoj blizini. Poginuo je Erdoan Morankić, student Akademije likovnih umjetnosti, a četiri osobe su povrijeđene.
Među povrijeđenim je bila i 17-godišnja Ella Jovanović , koja je zadobila povrede opasne po život i kojoj je amputirana noga. Tragedija je posebno pogodila mlade Sarajlije, ali i građane koji svakodnevno koriste javni prijevoz i koji su počeli pitati koliko su sigurna vozila kojima se kreću gradom.
NEZAPAMĆENA TRAGEDIJA U SARAJEVU: Mladić poginuo, četiri osobe povrijeđene u tramvajskoj nesreći
NEZAPAMĆENA TRAGEDIJA U SARAJEVU: Mladić poginuo, četiri osobe povrijeđene u tramvajskoj nesreći
17-godišnja djevojci amputirana noga, životno ugrožena. Istraga će utvrditi uzroke nesreć…
U prvim satima nakon nesreće uzrok nije bio poznat. Angažovani su vještaci mašinske i saobraćajne struke, a otvorena su pitanja tehničke ispravnosti tramvaja, stanja pruge, kočionog sistema i mogućeg ljudskog faktora.
Upravo neizvjesnost oko uzroka nesreće, ali i prve informacije o odgovornosti, postale su povod za građansko nezadovoljstvo.
Ulice kao mjesto zahtjeva za pravdu
Već 14. februara hiljade građana okupile su se u blizini mjesta nesreće. Protesti su nastavili narednih dana, a njihova masovnost pokazala je da se nezadovoljstvo ne odnosi samo na tragediju nego i na dugogodišnje probleme javnog prijevoza i upravljanja GRAS-om.
Protesti su ubrzo dobili i političku dimenziju. Građani su tražili ostavke odgovornih, potpunu transparentnost istrage, objavljivanje informacija o tehničkom stanju vozila, povlačenje starih tramvaja dok se ne provjeri njihova ispravnost i siguran javni prijevoz.
Već 14. februara hiljade građana okupile su se u blizini mjesta nesreće
Među najvažnijim zahtjevima bili su i objavljivanje snimka iz tramvaja, nezavisno vještačenje, utvrđivanje odgovornosti svih u lancu upravljanja javnim prijevozom i zaustavljanje političkog upravljanja javnim preduzećima.
Posebno je važan bio protest 21. februara, na kojem se, prema podacima policije, okupilo oko 6.000 ljudi. Demonstranti su od Zemaljskog muzeja prošetali do Tužilaštva KS, uz poruku „Hoćemo istinu i pravdu“.
Zahtjevi su se vremenom proširili i na zaštitu prava na mirnom okupljanju, nakon što su organizatori govorili o pritiscima i zastrašivanju učenika, studenata i građana koji su učestvovali u protestima.
Ostavke vlasti: Prvi konkretan rezultat pritiska s ulice
Protesti su vrlo brzo proizveli prve političke posljedice.
Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk podnio je ostavku 15. februara, navodeći tragediju i nezadovoljstvo građana, posebno mladih, kao razlog za takvu odluku. Dan kasnije ostavku je podnio i direktor GRAS-a Senad Mujagić .
Ostavka Nihada Uka značila je i prestanak mandata kompletnog saziva Vlade KS. Skupština Kantona Sarajevo 6. marta prihvatila je njegovu ostavku i formalno razriješila Vladu, koja je nastavila obavljati poslove u tehničkom mandatu.
Međutim, priča o odgovornosti direktora GRAS-a dobila je drugačiji epilog. Nadzorni odbor ovog javnog preduzeća 9. marta nije prihvatio Mujagićevu ostavku, uz obrazloženje da nema kandidata za vršioca dužnosti direktora. Tako je čovjek koji je javno ponudio ostavku ostao na čelu poduzeća.
To je jedan od važnih momenata u procjeni rezultata protesta: politička odgovornost formalno je prihvaćena na nivou Vlade, ali nije provedena promjena na čelu javnog preduzeća.
Šta su građani tražili, a šta je od toga ostvareno?
Protesti nisu bili usmjereni samo na smjenu pojedinaca. Njihovi zahtjevi obuhvatali su i mnogo širu reformu javnog prijevoza i načina upravljanja javnim preduzećima.
Na protestima 6. marta, održanim ispred Vlade i Skupštine KS, zahtjevi su dodatno artikulisani. Građani su tražili nezavisnu i transparentnu istragu, međunarodno vještačenje, širu istragu o stanju u GRAS-u, sigurni javni prijevoz, profesionalno upravljanje javnim preduzećima i poštivanje prava na proteste.
Deseti protest održan je 14. marta. Iako je broj učesnika bio znatno manji nego na februarskim okupljanjima, organizatori su poručili da neće odustati od zahteva.
Upravo je smanjivanje broja demonstranata otvorilo i pitanje koliko dugo građanski pritisak može trajati i šta se događa kada se pažnja javnosti počne preusmjeravati na druge teme.
Bilans protesta, međutim, ne može se mjeriti samo ostavkom premijere. Potrebno je provjeriti jesu li građani dobili ono što su tražili u pogledu sigurnosti prijevoza, transparentnosti istrage, odgovornosti upravljačkih struktura i reformi GRAS-a.
Zahtjev za ostavkom direktora GRAS-a nije rezultirao njegovim odlaskom. Vlada je razriješena, ali je nastavila raditi u tehničkom mandatu. Zahtjev za nezavisnim istragom i javnim objavljivanjem svih nalaza ostao je jedno od centralnih pitanja.
Istraga: Od sumnje u tehničku neispravnost do optužnice protiv vozača
U prvim danima nakon nesreće javnosti bila je suočena s različitim objašnjenjima mogućih uzroka. Otvorena su pitanja o starosti tramvaja, održavanju, kočnicama, stanju pruge i mogućim nedostacima u sistemu upravljanja.
Posebnu pažnju izazvalo je pitanje snimka iz tramvaja. Demonstranti su tražili njegovo objavljivanje, dok je Tužilaštvo KS obrazložilo da je riječ o dokaznom materijalu čije bi objavljivanje moglo ugroziti istragu.
Tužilaštvo je u septembru objavilo da su vještačenja obavljena i da je podignuta optužnica protiv vozača Adnana Kasapovića.
Važno je, međutim, zabilježiti i rezultate mašinskih i elektroenergetskih vještačenja od jula 2026. godine, koje je Tužilaštvo predstavilo javnosti. Prema tim nalazima, na elementima kočionog sistema, točkovima, šinama, sistemu oslanjanja i skretnici nisu utvrđeni nedostaci koji bi doprinijeli nastanku nesreće. Tužilaštvo je navelo da iz nalaza ne proizlazi veza kočnica s tragedijom.
DECENIJE NEKAŽNJENOG PUSTOŠENJA: GRAS zajedno uništavali ministarstva, direktori, članovi nadzornih i upravnih odbora
DECENIJE NEKAŽNJENOG PUSTOŠENJA: GRAS zajedno uništavali ministarstva, direktori, članovi nadzornih i upravnih odbora
Kantonalno javno preduzeće GRAS prvo je na listi poreskih dužnika Uprave za indirektno opo…
Prema medijskim izvještajima o sadržaju optužnice, tužilaštvo kao ključni uzrok navodi ljudski faktor, a objavljeni su i podaci o brzini kretanja tramvaja neposredno prije nesreće. Prema tim navodima, tramvaj se kretao brzinom od oko 63 kilometra na sat na dionici na kojoj je ograničeno bilo 20 kilometara na sat. Ove detalje treba pripisati navodima optužnice, a ne predstavljati ih kao pravosnažno utvrđene činjenice.
Istovremeno, Tužilaštvo je saopćilo da je, nakon provjere anonimnih prijava i medijskih navoda o servisiranju magnetnih kočnica, videonadzoru i marketinškim ugovorima, donijelo naredbu o neprovođenju istrage jer prijavljena djela nisu krivična djela.
Ovo je važno za razumijevanje cijelog slučaja: krivična istraga protiv vozača i pitanja upravljanja, održavanja i javnih nabavki u GRAS-u nisu jedno te isto. Neprovođenje istrage u vezi s navedenim prijavama također ne znači da su svi problemi u poslovanju i upravljanju javnim prijevozom vrijeme riješeni.
Optužnica vraćena na doradu, pa potvrđena
Tužilaštvo KS podiglo je optužnicu 1. septembra 2026. godine. Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu vratio se 21. septembra Tužilaštvu na uređenje. Nakon što je optužnica uređena i ponovo dostavljena, Sud ju je 6. novembra potvrdio.
SUD PROGLASIO SKIRAVANJE PODATAKA NEZAKONITIM: Umjesto ugovora Šteta uzvraća floskulama o „hajci“, „linču“ i „prljavoj igri“
SUD PROGLASIO SKIRAVANJE PODATAKA NEZAKONITIM: Umjesto ugovora Šteta uzvraća floskulama o „hajci“, „linču“ i „prljavoj igri“
Sud je utvrdio da je Štetino Ministarstvo odbilo dostaviti tražene informacije isključivo …
Kasapović se tereti za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 2. u vezi s krivičnim djelom ugrožavanja javnog prometa iz člana 332. stav 2. Krivičnog zakona FBiH.
Prema optužnici, vozeći tramvaj na liniji 1, 12. februara izazvao je nesreću u kojoj je smrtno stradao jedan pješak, maloljetna osoba zadobila teške tjelesne povrede opasne po život, a još jedna osoba lakše povrijeđena.
Potvrđivanje optužnice znači da postoje procesni uslovi za nastavak krivičnog postupka. Ono ne znači da je krivica vozača dokazana. O njoj će odlučivati sud.
Devet mjeseci poslije: Šta je ostalo od protesta?
Tramvajska nesreća u Sarajevu otvorila je mnogo više pitanja od onih koji se odnose na odgovornost vozača. Pokazala je koliko je povjerenje građana u javni prijevoz povezano s povjerenjem u institucije, javna preduzeća i ljude koji njima upravljaju.
Protesti su uspjeli proizvesti konkretnu političku posljedicu – ostavku premijera i razrješenje Vlade Kantona Sarajevo. Pokazali su i da mladi ljudi mogu organizovati masovan građanski pritisak, artikulisati zahtjeve i natjerati vlast da reaguje.
Ali ostaje pitanje jesu li ostvareni i oni zahtjevi zbog kojih su građani izlazili na ulici: sigurni javni prijevoz, transparentno upravljanje GRAS-om, nezavisna kontrola sistema i jasna odgovornost svih koji su nadležni za njegovu funkcionalnost.
Sudski postupak protiv vozača tek treba dati odgovor na pitanje njegove krivične odgovornosti. Mnogo šire pitanje – šta je sistem učinio da se ovakva tragedija ne dogodi – ne može se završiti samo jednom optužnicom.
Erdoan Morankić nije samo ime u sudskom spisu. Njegova smrt bila je povod da hiljade ljudi izađu na ulicu i zatraže da javni prijevoz bude siguran, da institucije odgovaraju građanima i da se tragedije ne pretvaraju u kratkotrajne političke krize koje se završavaju ostavkama, bez stvarnih promjena.
Devet mjeseci poslije, sudski postupak ulazi u novu fazu. Ali pitanje koje su građani postavili na ulicama ostaje: ko je odgovoran za sigurnost ljudi koji svakodnevno koriste javni prijevoz u Sarajevu?
