Zaštita od nasilja u porodici FBiH: Da li novi zakon zaista štiti žrtve?

Više od godinu dana primjene novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama donijelo je značajne novine u sistem zaštite od nasilja u porodici FBiH. Iako je ovaj zakonodavni okvir u potpunosti usklađen sa Istanbulskom konvencijom, praksa pokazuje da izazovi ne nestaju samim usvajanjem propisa. Naprotiv, broj prijavljenih slučajeva u pojedinim kantonima bilježi porast, što otvara pitanje: da li sistem zaista štiti žrtvu dovoljno?

Procjena rizika kao najvažnija novina u zaštiti od nasilja u porodici FBiH

Najznačajnija izmjena koju donosi zaštita od nasilja u porodici FBiH jeste obavezna procjena rizika za svaku prijavu. Cilj ove mjere je da se na vrijeme prepoznaju potencijalno smrtonosne situacije, poput prijetnji smrću, posesivnog ponašanja ili dostupnosti vatrenog oružja.

Policijski službenici sada moraju odmah po prijavi analizirati koliko je žrtva ugrožena. Posebno se provjerava da li nasilnik posjeduje oružje, da li je već bio prijavljivan te postoje li drugi indikatori koji ukazuju na moguću eskalaciju. Ove informacije se dostavljaju tužilaštvima, sudovima, centrima za socijalni rad i sigurnim kućama. Na taj način, sve institucije u lancu zaštite od nasilja u porodici FBiH dobijaju potpuni uvid u slučaj.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da su neki ključni faktori rizika ostali izostavljeni. Istraživanja pokazuju da prijetnje davljenjem predstavljaju jedan od najozbiljnijih pokazatelja opasnosti od femicida, ali one trenutno nisu posebno navedene u zakonskim odredbama. Također, velika pažnja se posvećuje prijetnjama koje proizlaze iz ljubomore i posesivnosti. Rečenice poput “bit ćeš moja ili ničija” ili zabrane kontakta s drugim ljudima često su uvod u najteže oblike nasilja i ne smiju se zanemariti prilikom procjene.

Zašto broj prijava raste uprkos boljoj zaštiti?

Paradoksalno, podaci pokazuju da je broj prijavljenih slučajeva nasilja u porodici u pojedinim kantonima povećan za 20 posto u odnosu na raniji period. Ovaj porast ne znači nužno da je zakon loš; naprotiv, on može ukazivati na veće povjerenje građana u institucije i povećanu spremnost žrtava da prijave nasilje. Međutim, iz sigurnih kuća stižu oštra upozorenja da zaštita od nasilja u porodici FBiH i dalje ima ozbiljne propuste u provedbi.

Zabilježeni su slučajevi u kojima su postojale zaštitne mjere, uključujući i informacije o kršenju zabrane prilaska, ali tragedija ipak nije spriječena. To jasno ukazuje da zakonske odredbe same po sebi nisu dovoljne. Provedba zaštite od nasilja u porodici FBiH zahtijeva ozbiljniji angažman na terenu i dodatne mehanizme kontrole.

Neophodne dodatne mjere za unapređenje sistema

Kako bi zaštita od nasilja u porodici FBiH postala efikasnija, stručna javnost zagovara uvođenje nekoliko ključnih mjera. Prvo, potrebno je u procjenu rizika obavezno uvrstiti i prijetnje davljenjem. Drugo, neophodno je uvođenje elektronskog nadzora za nasilnike koji krše mjere zabrane prilaska. Elektronska narukvica bi u realnom vremenu upozoravala policiju i žrtvu, čime bi se spriječili ponovni kontakti i potencijalne tragedije.

Treće, zagovara se formiranje specijaliziranih sudskih odjeljenja koja bi se bavila isključivo predmetima nasilja u porodici. Time bi se osigurala brža i dosljednija primjena zakona. Također, stručnjaci insistiraju na strožijim kaznama za počinitelje, posebno za one koji uporno krše izrečene mjere. Bez ovih koraka, ni najbolji zakonski tekst ne može pružiti potpunu sigurnost.

Sistem zaštite od nasilja u porodici FBiH napravio je iskorak uvođenjem procjene rizika i međuinstitucionalne saradnje. Ipak, tragični događaji i statistički podaci neumoljivo pokazuju da je borba protiv nasilja nad ženama i dalje jedan od najvećih društvenih izazova. Samo kombinacijom dobrog zakona, adekvatne tehnologije i odlučne primjene možemo govoriti o istinskoj zaštiti žrtava.