Slobodan pristup informacijama jedan je od osnovnih mehanizama kontrole rada javnih institucija. Ipak, iskustvo Udruženja građana “Ne diskriminacija – ne mobing” pokazuje da se pojedini javni organi ne odlučuju na otvoreno uskraćivanje informacija, nego sve češće koriste proceduralne propuste koji građanima onemogućavaju ostvarivanje njihovih zakonskih prava.
Nakon što je Udruženje ispostavilo nekoliko zahtjeva za pristup informacijama prema Zakonu o slobodi pristupa informacijama Federacije BiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine donijela je dvije preporuke za postupanje Općine Banovići i JU Dječijeg obdaništa “Edina Čamdžić” Kladanj.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da se radi o tehničkim nepravilnostima. No, upravo u tim “tehničkim” propustima krije se suština problema.
U oba slučaja Ombudsmeni su utvrdili da institucije nisu postupale u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama, odnosno da nisu osigurale odlučivanje na način koji građanima omogućava djelotvorano korištenje pravnih lijekova. S obzirom da i o zahtjevu a i prigovoru odlučuje ista osoba, narušeno je načelo dvostepenosti postupka.
U predmetu koji se odnosi na Općinu Banovići, Ombudsmen je utvrdio da organ nije odlučio o cjelokupnoj dokumentaciji koja je bila izričito zatražena, naglašavajući da se o tom dijelu zahtjeva uopće nije odlučivalo Ne tvrdeći da je cilj ovakvog postupanja prikrivanje informacija, Udruženje postavlja legitimno pitanje: Ako javni organ ne donese zakonito rješenje, ne omogući efikasan pravni lijek i ne odluči o svemu što je traženo, kakva je stvarna razlika u odnosu na situaciju u kojoj informacije jednostavno ne želi dati?
U dosadašnjem radu Udruženje je često ukazivalo da izuzetan problem u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama nije uvijek otvoreno odbijanje zahtjeva, nego način na koji se postupci vode. Građani tada mjesecima vode upravne postupke, podnose žalbe i obraćaju se Ombudsmenu samo kako bi ostvarili pravo koje im zakon garantuje.
Zbog toga ove dvije preporuke ne treba posmatrati kao izolovane slučajeve. One predstavljaju upozorenje da transparentnost javne uprave ne zavisi samo od toga da li će neka informacija na kraju biti dostavljena, nego i od toga da li institucije poštuju zakonom propisanu proceduru.
Vladavina prava počinje upravo poštovanjem procedure. Kada se ona zaobilazi ili prilagođava, prvo strada pravo građana da znaju kako rade institucije koje finansiraju vlastitim novcem.
Samo Bunt će i u narednom periodu nastaviti koristiti Zakon o slobodi pristupa informacijama kao jedan od osnovnih alata istraživačkog novinarstva. Svaka preporuka Ombudsmena predstavlja podsjetnik da transparentnost nije dobra volja javnih organa, nego njihova zakonska obaveza.
PROČITAJTE PREPORUKE OMBUDSMENA
