Rast cijena goriva i fiskalna računica: Zašto nema hitnih reakcija države?
Rast cijena goriva u Bosni i Hercegovini gotovo uvijek otvara isto pitanje: zašto država ne reaguje snažnije kada cijene na pumpama počnu rasti? Građani očekuju smanjenje poreza, ograničavanje marži ili neku vrstu intervencije na tržištu. Međutim, takve reakcije su rijetke i najčešće dolaze sa zakašnjenjem. Dok se zemlje regiona ozbiljno pripremaju, a u vremenima krize čak i reaguju, domaće vlasti uglavnom ostaju uzdržane. Tek se nakon dužeg vremena najavljuju sastanci na kojima bi se tek trebalo raspravljati o mogućnosti pauziranja akciza na gorivo.
Jedan od ključnih razloga zašto nema odlučnijih poteza leži u samoj strukturi cijene goriva i načinu na koji država ostvaruje prihode. Pojednostavljeno rečeno, što je gorivo skuplje, država često zarađuje više.
Cijena goriva u Bosni i Hercegovini ne sastoji se samo od tržišne cijene nafte, troškova transporta i marže distributera. Značajan dio čine porezi i dažbine koje se naplaćuju kroz sistem indirektnog oporezivanja. Na gorivo se obračunavaju akcize, putarine i PDV. Kada je riječ o dizelu i plinskim uljima, akciza iznosi 0,30 KM po litri. Na bezolovni benzin akciza je 0,35 KM po litri, dok na motorni benzin iznosi 0,40 KM po litri. Uz akcize se naplaćuju i dvije putarine: 0,15 KM po litri za održavanje puteva i 0,25 KM po litri za izgradnju autoputeva. Na sve to se obračunava i PDV od 17 posto na ukupnu osnovicu.
Ako pretpostavimo da je litra dizela na pumpi 3 KM, već kroz akcizu i putarine država uzima 0,70 KM po litri, jer se na dizel plaća akciza od 0,30 KM te ukupno 0,40 KM putarina. Na ukupnu osnovicu zatim se obračunava PDV od 17 posto, koji kod cijene od 3 KM iznosi oko 0,51 KM. To znači da kroz PDV država uzima dodatni dio prihoda koji raste zajedno sa cijenom goriva.
Zbog toga svako poskupljenje goriva automatski povećava i prihode države. Akcize i putarine su fiksne i ne mijenjaju se sa cijenom, ali PDV raste jer se obračunava procentualno. Što je gorivo skuplje, veći je iznos PDV-a koji se naplaćuje po svakoj litri.
Tu nastaje svojevrsni fiskalni paradoks. Dok građani i privreda osjećaju posljedice rasta cijena goriva kroz skuplji transport i rast cijena robe, budžeti često bilježe veće prihode. Bosna i Hercegovina u najvećoj mjeri puni javne budžete kroz PDV i druge indirektne poreze, pa rast cijena proizvoda koji se masovno troše, poput goriva, direktno povećava fiskalne prihode.
Koliko je riječ o značajnom izvoru novca, pokazuju i zvanični podaci. Prema raspoloživim informacijama, tokom 2025. godine prikupljeno je skoro 600 miliona KM prihoda samo po osnovu akciza na naftu i naftne derivate. Kada se tome dodaju prihodi od putarina i PDV-a na gorivo, ukupni fiskalni efekat je još znatno veći. Drugim riječima, postoji oko 600 miliona razloga zašto vlasti u zemlji gotovo pa sigurno neće pauzirati ili, ne daj bože, ukinuti akcize na gorivo.
Istovremeno, visoke cijene goriva imaju snažan domino efekat na cijelu ekonomiju. Poskupljuje transport, rastu troškovi proizvodnje, a to se na kraju prelijeva i na cijene hrane i drugih proizvoda. Upravo zbog toga mnoge evropske države u kriznim situacijama privremeno smanjuju akcize ili uvode druge mjere kako bi ublažile udar na građane i privredu.
U Bosni i Hercegovini takve mjere su rijetke, ili čak nepostojeće, dijelom zbog složenog političkog sistema, ali i zbog činjenice da bi smanjenje poreza na gorivo značilo i direktan pad budžetskih prihoda. Zbog toga pitanje cijene goriva u zemlji nije samo pitanje globalnog tržišta nafte, već i pitanje fiskalne politike i načina na koji država puni svoje budžete.
