Polako, ali sigurno približavamo se 31. prosincu 2027. godine, datumu kada bi Europa trebala reći zbogom ruskom plinu. Projekt Južne interkonekcije trebao je biti naš strateški odgovor na taj golemi izazov. Međutim, kako stvari trenutačno stoje, od realizacije tog projekta u predviđenom roku neće biti ništa. Štoviše, već se sada može jasno naslutiti da je njegova provedba pod velikim znakom pitanja, piše Istina media.
Realnost projekta Južne interkonekcije
U ovom trenutku situacija je potpuno blokirana. Nemamo ratificiran međunarodni sporazum, nemamo zaključen ugovor, nemamo zakupljene transportne kapacitete, nemamo osiguran izvor plina, nemamo studiju izvedivosti, nemamo glavni projekt, niti bilo što drugo što bi ulijevalo ozbiljnu nadu da će ovaj projekt ikada biti realiziran.
Istodobno, svjedočimo pravoj ekspanziji izgradnje transportnih plinovoda u našem bližem i širem okruženju – u Srbiji, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji i drugim državama. Nositelji svih tih velikih projekata redom su nacionalne, odnosno državne plinske kompanije.
Kao izvrstan primjer može se izdvojiti Srbija, koja upravo sa Svjetskom bankom ugovara kredit vrijedan milijardu eura za izgradnju novih transportnih plinovoda, modernizaciju postojećih pravaca i izgradnju novih kompresorskih stanica.
Ignoriranje ključnih pitanja u resornom ministarstvu
Imajući u vidu da u ministarstvu – nazovimo ga energetike – imamo brojne „plinske stručnjake“, nikome nije palo na pamet da, čekajući Godota u obliku Južne interkonekcije, pokrene investicijski ciklus modernizacije i rekonstrukcije postojećeg plinovoda, koji polako ulazi u svoje mirovinske dane. Nitko ne postavlja ni ključno pitanje: što ako Južna interkonekcija nikada ne bude izgrađena? Kako će se u tom slučaju osigurati opskrba plinom Kantona Sarajevo ili, primjerice, buduće plinske termoelektrane u Kaknju?
Postojeći plinovod više ne može raditi u projektiranim kapacitetima, a njegova starost svakim danom postaje sve veći izazov. Istodobno, ni u Republici Srpskoj nema nikakvih naznaka da će biti obnovljena njihova dionica plinovoda do Kladnja. Ako projekt Južne interkonekcije propadne, naći ćemo se u svojevrsnim makazama pogrešnih odluka i zakonskih rješenja koja su očigledno kreirana na silu i bez ikakve dugoročne vizije.
Lekcije iz susjedstva: Zašto zaostajemo?
Ako netko smatra da može izgraditi Južnu interkonekciju i postati operator transportnog sustava (OTS), neka slobodno radi na tome. Međutim, ostaje potpuno nejasno zašto na postojećem transportnom pravcu ne radimo ono što danas radi Srbija, navodi Patria. Iako već ima funkcionalan Balkanski tok, Srbija podiže kredit od milijardu eura kako bi gradila nove i modernizirala postojeće plinovode.
Balkanski tok nije bio kraj razvoja njihova transportnog sustava, već tek početak novih ulaganja. Shvatili su da su više transportnih ulaza, više pravaca i modernizirana infrastruktura jedina istinska jamstva sigurnog opskrbljivanja i razvoja termoelektrana na plin.
Iz ministarstva danas slušamo utješne poruke da ćemo, čak i ako nestane ruskog plina, imati postojeći plinovod kojim ćemo dopremati plin iz drugih izvora. No, važno je naglasiti da govorimo o plinovodu starom gotovo 50 godina, koji radi na maksimalnom pritisku od oko 40 bara, dok se novi transportni plinovodi projektiraju, a obnova starih izvodi, za radne pritiske od 75 bara. Koliki bi značaj takav moderan plinovod imao za eventualnu plinsku termoelektranu u Kaknju teško je opisati bilo kojom drugom riječju osim – neprocjenjiv.
BH-Gas kao jedino logičan izbor
Zbog toga je državna kompanija za transport plina BH-Gas, koja jedina ima kapacitet biti operator transportnog sustava, jedino racionalno rješenje ako želimo izbjeći crni scenarij. Radi sigurne opskrbe plinom, ali i zbog čistijeg zraka u Sarajevu, potrebno je hitno pokrenuti sve pregovaračke aktivnosti kako bi se osigurao kredit za obnovu postojećeg i jedinog transportnog pravca.
Dobro je da postoje planovi za zapadnu, južnu i sjevernu interkonekciju, ali ne smijemo dopustiti da, čekajući buduće projekte, trajno izgubimo i ono što danas imamo. Zato obnovimo postojeći transportni pravac kao H₂ Ready sustav, na temeljima BH-Gasa, na isti način kako to rade Transportgas Srbija, Plinacro i druge državne plinske kompanije u regiji.
Plin će uvijek biti moguće kupiti na tržištu i dopremiti ga postojećim transportnim pravcem – pod uvjetom da taj pravac bude pouzdan i tehnički sposoban za takvu ulogu. Ako propustimo i tu priliku, tada za posljedice više nećemo moći kriviti nikoga drugog, upozoreno je na kraju.
