Kriza u tri tačke: Gas, struja i opstanak industrije
Dvadeset godina kašnjenja energetske tranzicije stiže na naplatu. Dok se industrijski giganti gase, a struja neminovno poskupljuje, ključni projekat ‘Južna plinska interkonekcija’ ostaje pod velom tajni. Sve češće se postavlja pitanje – da li pod krinkom energetske nezavisnosti pristajemo na sumnjive ugovore i direktne pogodbe?
Bosna i Hercegovina kasni sa energetskom tranzicijom punih dvadeset godina. Ono što je nekada bila daleka budućnost, danas dolazi na naplatu. Tako od države koja je struju izvozila, postajemo ovisnici o uvozu, a cijenu tog “buđenja” platit će oni koji su najmanje krivi – bh. građani. Cijena električne energije sigurno će ići gore. Samo je pitanje ko će biti taj koji će reći: “Ne može se više odgađati, struja poskupljuje.” Ko god bude na vlasti u tom trenutku – plaćat će političku cijenu, a sve to nažalost ide preko novčanika građana. Tu je najveća žalost. Potrebna nam je energetska strategija za 21. vijek koja će uvažavati savremene trendove, ali i prije svega naučna dostignuća, uključujući i modularna rješenja poput onih na bazi fuzije.
Projekat Južne interkonekcije sada je u najvećem fokusu. Na stručnim skupovima se poentira da se nalazimo “u mraku” jer nedostaju adekvatne informacije o projektu. Još uvijek je mnogo toga nepoznato. Nadležni u Vladi Federacije BiH obećavaju stabilnost nakon ugovora s američkim investitorom, ali struka i civilni sektor pale alarm. Iz Arhus centra upozoravaju da se radi o prijedlogu Zakona koji nije u skladu sa Ustavom BiH, Ustavom FBiH, pravnom stečevinom EU, kao ni zakonima BiH i FBiH. Ključna prava i obaveze investitora ostaju nedefinisane i prepuštene naknadnim dogovorima između Vlade i privatne kompanije, što predstavlja ozbiljan pravni i finansijski rizik. Jedina referenca kompanije koja će projekat realizirati jeste, kako se navodi, njena bliskost s bivšim američkim predsjednikom.
Izmjene zakona trebaju dobiti podršku u Domu naroda za tri dana. Iz nevladinog sektora tvrdi se da se stvara opasan presedan direktnih pogodbi bez tržišne utakmice. Ukoliko se na ovaj način bude radilo sa svim ostalim projektima u BiH – ulazimo u opasnu zonu u kojoj će se veliki projekti realizovati bez javnog nadmetanja, bez tržišne konkurencije, na osnovu političkog dogovora. Resorni ministar priznaje da cijela priča stoji na staklenim nogama dok se ne riješi vječiti problem – državna imovina. Bez tog rješenja nema ovog projekta, niti drugih projekata bitnih za razvoj infrastrukture. Loše je što na svim nivoima vlasti nismo smogli snage da razriješimo problem koji nas sve tišti.
I dok se politika lomi oko imovine i partnera, računica za krajnjeg korisnika je prosta – i skupa. Američki tečni gas sa Krka do domova u BiH stizat će po cijeni koja sigurno neće biti niža od ruskog. Plan je da sve bude gotovo do 2028. godine, jer će tada stupiti na snagu zabrana uvoza ruskog gasa u Evropsku uniju.
