Inspekcija rada/nerada – II dio: Problemi sa KUIP TK i glavnom inspektoricom rada

Nepravilnosti u radu

U prethodnoj priči smo detaljno pisali o nenadležnosti inspekcije rada u Kantonu Sarajevo, no u ovom nastavku ćemo se fokusirati na rad Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona (KUIP TK) i glavnu inspektoricu Ivanu Banović Osmanović.

Naime, naše Udruženje je podnijelo prijavu za kršenje prava iz radnog odnosa, kao i za neisplatu naknade za “topli obrok“, prvenstveno ovom organu, jer su se prijavljeni prekršaji dogodili na području Tuzlanskog kantona, a inspekcijski nadzor bi trebala provesti upravo KUIP TK.

Umjesto da izvrše inspekcijski nadzor, glavna inspektorica rada, Ivana Banović Osmanović, je našem udruženju uručila obavijest u kojoj navodi da je našu prijavu proslijedila na postupanje “nadležnoj” KUIP KS.

Međutim, prekršaji na koje smo upozoravali odnose se na radnike koji rade u Tuzli, gdje je ovo pitanje trebalo biti riješeno prema propisanim nadležnostima inspekcije rada, kako je to jasno utvrđeno Zakonom o inspekcijama TK.

Kao što je propisano u članu 54. Zakona o inspekcijama TK, inspekcija rada je odgovorna za vršenje inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa koji uređuju radna prava.

Dana 14.05.2024. godine smo uputili zahtjev za pristup informacijamau kojem smo tražili informaciju koliko je bilo prijava za neisplaćivanje ili nezakonito isplaćivanje toplog obroka.

Kao odgovor na naš zahtjev za pristup informacijama, ponovo smo dobili obavijest koja nije sadržavala pouku o pravnom lijeku.

Glavna inspektorica rada u tom dokumentu izjavljuje da KUIP TK nije nadležan za ovo pitanje jer, prema njenom mišljenju, to nije propisano Zakonom o radu, što je suprotno Zakonu i odredbama kolektivnog ugovora.

S obzirom na to, naše Udruženje je ponovno reagiralo i poslalo podnesak zahtijevajući da se prijava riješi u skladu sa Zakonom.

Na taj smo odgovor konačno dobili Zaključak, koji je bio u skladu sa “nekim” zakonskim odredbama i koji je uključivao pouku o pravnom lijeku.

Nakon toga, uputili smo žalbu drugostepenom organu, Federalnom ministarstvu pravde.

No, odgovor od njih bio je izuzetno nejasan – navodeći da nisu drugostepeni organ i da inspektorica nije ispravno postupila u ovom slučaju te su istoj u tom postupku date instrukcije za postupanje.

Čitava situacija ostaje neriješena, ali sigurno ćemo nastaviti pratiti razvoj i pozvati nadležne na odgovornost.

Još jedan slučaj koji ističemo odnosi se na profesora matematike Harisa Smajlovića, koji je dana 15.04.2024. godine podnio prijavu Kantonalnoj inspekciji rada zbog kršenja prava iz radnog odnosa.

Haris nikada nije dobio povratni akt od inspekcije.

Naime, kako tvrdi, prilikom povratka sa puta, našao je potvrdu o prijemu preporučene pošiljke, međutim, po završetku roka za preuzimanje, obavijest je vraćena pošiljaocu.

Na upit u KUIP TK, dobio je odgovor da to nije praksa i da njegova prijava nije u njihovoj nadležnosti.

Ovaj slučaj jasno ukazuje na neodgovorno ponašanje nadležnih inspektora koji nisu ispunili svoje zakonske obaveze.

Za glavnu inspektoricu Ivanu Banović-Osmanović, čak ni isplata plata u kovertama nije njena nadležnost. Na pitanje vezano uz ovu temu, izjavila je za portal CIN da je to smatrala nekim dogovorom između poslodavca i radnika, ne uzimajući u obzir ozbiljnost problema.

Ove njene izjave bile su povod za izvještavanje CIN-a koji je obradio priču pod nazivom Radnici zarobljeni u plavim kovertama. Pored toga, tužilaštvo je otvorilo istragu u vezi s kršenjem prava radnika na isplatu plata u kovertama, a CIN je izvijestio o tom slučaju pod naslovom Istraga zbog plate u koverti.

Naša sumnja u rad inspekcije dodatno se povećava jer se postavlja pitanje da li je inspektorica Banović-Osmanović postupila u skladu s odredbama člana 13. Zakona o inspekcijama TK, koji propisuje da inspektori rada imaju obavezu prijaviti eventualna krivična djela nadležnim tužilaštvima.

Njeno ignorisanje ove zakonske odredbe može dovesti u pitanje mogućnost počinjenja krivičnih djela, jer zakon propisuje odgovornost za neprijavljivanje krivičnih djela.

Pozvali smo na djelovanje i Federalno ministarstvo rada. Podnesak koji je potpisao nadležni ministar radnike upućuje da svoja prava ostvaruju u sudskom postupku u skladu sa članom 114. Zakona o radu.

Naše udruženje se slaže da dospjele i neisplaćene razlike je moguće ostvarit samo sudskim putem, ALI KO ĆE ZAUSTAVITI OVU PRAKSU AKO NE INSPEKCIJA RADA, jer postoje mehanizmi sa kojima raspolažu a jedan od njih je donošenje rješenja kojim se nalaže privrednom društvu da uskladi svoj Pravilnik o radu sa važećim granskim kolektivnim ugovorom.

A O DUŽINI SUDSKIH POSTUPAKA U RADNIM SPOROVIMA ĆETE VIŠE ČITATI U NAREDNOJ PRIČI.

Naša pitanja i zahtjevi upućeni Skupštini TK, Vladi TK i Vladi FBiH ostali su bez odgovora, a radnici ostaju nezaštićeni.

Naša borba za prava radnika se nastavlja, jer ukoliko inspekcija rada nije u mogućnosti zaštititi prava radnika, onda je postavljeno pitanje: ko je zapravo zadužen za njihovu zaštitu?

Zaključak

Ova priča samo je jedan od mnogih slučajeva u kojima su radnici u Tuzlanskom kantonu prepušteni bez odgovarajuće zaštite.

Ovaj slučaj pokazuje duboku nesposobnost i zanemarivanje odgovornosti inspekcije rada, koju predvodi Ivana Banović Osmanović. Naša borba za transparentnost, poštovanje zakona i prava radnika nastavlja se, a mi ćemo svakako pratiti svaki novi korak i pružiti potrebnu podršku svim radnicima koji se suočavaju s nezakonitim praksama i nepravednim postupanjem.

ZA KRAJ POSTAVLJAMO LEGITIMNO PITANJE SVIM NIVOIMA VLASTI, INSTITUCIJAMA SA JAVNIM OVLAŠTENJIMA, MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA, INSTITUCIJU OMBUDSMENA I POSEBNO OSCE KAO INICIJATORA DONOŠENJA ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE:

KO ĆE ZAŠTITI RADNIKA U DRŽAVI BiH ???!

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.