Jedan od ključnih problema s kojima se radnici susreću u Bosni i Hercegovini kada pokušavaju ostvariti svoja prava u radnim sporovima je dužina sudskih postupaka
Iako je pravo na pravično suđenje zagarantovano svim građanima, radnici se suočavaju s nesrazmjerno dugim i frustrirajućim procesima koji često traju godinama, ostavljajući ih u pravnoj neizvjesnosti i bez rješenja za njihove radne sporove.
Naime, član našeg udruženja, Emir Baraković, podnio je tužbu zbog nezakonitog otkaza u maju 2018. godine.
Iako su prošle gotovo četiri godine, prvostepena presuda mu je uručena tek 4. januara 2021. godine, što znači da je postupak trajao nevjerovatnih 959 dana – za 700 dana duže od roka propisanog Aneksom Pravilnika o vremenskim okvirima za postupanje po predmetima u sudovima .
Ovaj kašnjenje ukazuje na ozbiljan problem s kojim se radnici suočavaju pri ostvarivanju svojih prava.
Prema zakonu radni sporovi se trebaju tretirati kao hitni, no to nije bio slučaj u Barakovićevom predmetu, a ni u mnogim drugim sličnim slučajevima.
Drugostepeni postupak je završen tek nakon odluke ustavnog suda, gdje je došlo do sličnog kašnjenja spram preporuke od 600 do 700 dana više od preporučenog roka.
Uprkos njegovim brojnim urgencijama i zahtjevima za ubrzanje postupka, predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu, Vladimir Špoljarić, odgovarao je da radni sporovi ne mogu biti tretirani kao hitni, već se moraju razmatrati po hronološkom redu, što je dovelo do još dužeg čekanja.
U odgovoru zamjenika predsjednika suda, Igora Todorovića, navodi se da iako je predmet hitne prirode, urgencije nisu odobrene zbog velikog broja starijih predmeta. Ovaj odgovor jasno pokazuje da su sudovi u BiH preopterećeni, a radni sporovi često ostaju “zarobljeni” u sudskoj birokraciji-
Zadnje nade Emira Barakovića bile su usmjerene prema disciplinskom postupku, koji je podnio protiv predsjednika suda Uredu disciplinskog tužioca, ali je, očekivano, dobio obavijest da prijava nije osnovana i da je odbačena.
Na ovo obavještenje je naš član morao odgovoriti iako je znao da sa time neće ništa postići.
Međutim, Emir nije odustao i odlučio se obratiti Ustavnom sudu BiH s apelacijom zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Ovaj potez se pokazao ključnim, jer je Ustavni sud usvojio njegovu apelaciju i presudio da je pravo na suđenje u razumnom roku prekršeno.
Odluka je donešena 19. juna 2024. godine pod brojem: AP-2527/23
Ustavni sud je naložio Kantonalnom sudu u Sarajevu da predmet riješi u roku od tri mjeseca, uz isplatu naknade štete od 650 KM zbog nepoštovanja prava na suđenje u razumnom roku.
Iako je drugostepena presuda za Emira bila negativna, barem je okončana dugogodišnja agonija, a njegova borba za pravdu još uvijek traje kroz pravne lijekove poput revizije, apelacije i potencijalno Evropskog suda.
No, slučaj Emira Barakovića nije izoliran.
Ustavni sud BiH je u nekoliko svojih odluka konstatirao sistemske probleme u rješavanju predmeta u razumnom roku.
Slične povrede prava na suđenje u razumnom roku utvrđene su i u predmetima drugih apelanata, kao što su Admir Šabanović, Ermina Ćatić, Ibrahim Beganović, Selmir Kovač, Hajrudin Omerbegović i Sanela Šatara.
Ovi predmeti također govore o problemu zagušenja sudova i nepoštovanju prava radnika na pravično suđenje.
Zanimljive su i sljedeće stvari u odluci ustavnog suda samo se Baraković Emir vodi pod inicijalima E.B. dok su svi drugi apelanti navedeni punim imenom i prezimenom.
Zatim izjašnjenje Ustavnom sudu od strane predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu se nije odnosilo na Emira, nego na apelanticu Amelu Gadžo Hajdarević, čiji postupak takođe traje godinama.
Iako se poslani odgovor na apelaciju nije odnosio na Emira, on je ipak poslao svoje izjašnjenje.
Dakle, nije samo da Milorad Dodik i ostali političiri ne poštuju odluke Ustavnog suda nego to indirektno radi i naše pravosuđe i ostali javni organi.
U ovom slučaju meritum odluke Ustavnog suda je zadovoljen ali nije zadovoljena svrha ovakvih odluka a to je da se postupci sprovode u preporučenim vremenskim okvirima.
Za primjer ćemo istaći i nepoštivanje od strane sudova preporuka propisanih Aneksom Pravilnika o vremenskim okvirima za postupanje po predmetima u sudovima koji je donesen od strane VSTV.
Predsjednik suda ima osnovnu odgovornost da organizuje rad suda, tako da smatramo da prijava nesprovođenja odredbi ovog pravilnika predstvalja disciplinski prekršaj, ali nažalost takvog mišljenja nije i sam VSTV, odnosno Ured disciplinskog tužioca.
Citiramo stav Ustavnog suda po pitanju odgovornosti organizacije rada i poštivanja prava na pravično suđenje: “odluka Ustavnog suda po apelaciji broj AP 303/16, objavljenoj u službenom glasniku BiH broj 24/16 – Navodi se u odluci da Ustavni sud smatra da javna vlast ni na jednom nivou BiH nije provela adekvatne mjere kojima bi se poboljlala situacija u slučajevima dužine trajanja radnih sporova, te da je navedeni problem posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti.”
Isto je navedeno i u presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sumerli protiv Njemačke (presuda broj:75529/01 st.97-101, ECIIR 2006-YII) u kojoj se ističe nedostatak učinkovitosti pravnih lijekova u vezi sa povredom dužine sudskog postupka.
U ovoj odluci Ustavni sud navodi i to da hronična preopterećenost sudova nije opravdanje.
Šta to znači za radnike?
Iako je ministar rada Adnan Delić preporučio da radnici svoja prava ostvaruju kroz sudske postupke, u stvarnosti ti postupci često traju godinama, čime se radnicima onemogućava brza i efikasna zaštita svojih prava.
Naša organizacija s pravom postavlja pitanje: Ko će zaštititi radnike u BiH, ako ne inspekcija rada i sudski organi?
Naše udruženje, kao i mnogi drugi radnici, suočava se s nevjerojatnim dužinama sudskih postupaka koji postaju teret za svakog pojedinca.
Dok se radnici bore da ostvare osnovna radna prava, institucije koje bi trebale pružiti zaštitu, poput inspekcija rada, često ne preduzimaju odgovarajuće mjere, čime dodatno otežavaju situaciju.
Zaključak
Dužina sudskih postupaka u radnim sporovima je ozbiljan problem u BiH.
Dok ministar Delić preporučuje sudske postupke kao način ostvarivanja prava, praksa pokazuje da su ti postupci predugi, a radnici često suočeni s nepravdom i kašnjenjem.
Reforma sudskog sistema, unapređenje efikasnosti pravnih procedura i jačanje institucija koje pružaju zaštitu radnicima nužni su kako bi se riješio ovaj problem i omogućila pravična zaštita prava radnika u BiH.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
