EU od 1. januara 2026. uvodi porez na ugljik. Zapadni Balkan nespreman, a gubitci se mjere u milijardama eura – dok vlasti i dalje čekaju čudo
Evropska unija od 1. januara 2026. godine u potpunosti uvodi Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), čiji je cilj da spriječi „uvoz prljave energije i proizvoda“ iz zemalja koje ne plaćaju dovoljno za emisije ugljika. Ovaj novi mehanizam predstavlja ogroman izazov za zemlje Zapadnog Balkana, čije ekonomije i energetski sistemi još uvijek u velikoj mjeri zavise od uglja.
Prema najnovijem izvještaju mreže CEE Bankwatch Network, vlade regiona – uključujući Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru – nisu spremne za ovu promjenu. Ako ubrzo ne uvedu vlastite takse na ugljik i ne započnu ozbiljnu energetsku tranziciju, mogle bi se suočiti sa „savršenom olujom“ – gubitkom prihoda od izvoza električne energije, zatvaranjem termoelektrana i teškim socijalnim posljedicama u rudarskim regijama.
Nespremnost, kako se navodi u izvještaju, povećava rizik katastrofalne i nepravedne energetske tranzicije. Međutim, ako vlade Zapadnog Balkana brzo djeluju i uvedu vlastite takse na ugljik u proizvodnji električne i toplotne energije, mogle bi ublažiti negativne posljedice CBAM-a i pritom prikupiti do 4,2 milijarde eura godišnje – sredstva koja bi se mogla iskoristiti za finansiranje tranzicije i podršku regijama ovisnim o uglju.
Denis Žiško iz Aarhus centra u BiH upozorava:
„Iako su naše vlasti odavno upoznate sa planovima za uvođenje ovog mehanizma, ovom problemu su pristupili na sebi svojstven način – guranjem glave u pijesak, nadajući se da se to neće desiti u vrijeme njihovog mandata. Sada je zavladala panika, pošto su svjesni da će CBAM ozbiljno ugroziti poslovanje pojedinih preduzeća, a neka odvesti u bankrot. Nažalost, kao i obično, zbog nekompetentnosti naših vlasti najviše će ispaštati građani.“
Prema pravilima CBAM-a, uvoznici električne energije i određenih roba u EU morat će plaćati trošak za emisije ugljičnog dioksida povezane s proizvodnjom tih proizvoda. To znači da će uvoz iz zemalja s visokom upotrebom uglja, nafte i plina postati znatno skuplji nego do sada.
Zemlje EU koje trenutno uvoze električnu energiju sa Zapadnog Balkana – poput Italije, Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Grčke – moraće pronaći nove dobavljače ili se suočiti s visokim troškovima CBAM-a. Posljedica toga bi mogla biti naglo smanjenje izvoza električne energije iz regiona, što bi direktno umanjilo prihode elektroprivreda Zapadnog Balkana.
Ioana Ciuta iz CEE Bankwatch Network ističe da samo dva mjeseca prije nego što CBAM u potpunosti stupi na snagu, i dalje prevladavaju „puste želje“ vlada i privrednika koji se nadaju odgodama i izuzećima.
„Činjenica je da neće biti odgode, i nijedna zemlja nije ni blizu dobijanja izuzeća za sektor električne energije predviđenih Uredbom CBAM. Moraju prestati sanjati i početi se pripremati“, poručuje Ciuta.
Prihod od CBAM-a ići će direktno u budžet EU-a. Ako se uvoz električne energije nastavi na sadašnjim razinama, godišnji prihod EU-a samo od toga mogao bi dostići gotovo 965 miliona eura. Da su vlade zemalja Zapadnog Balkana ranije počele s pripremama i uvele nacionalne sisteme naplate emisija ugljika, mogle su ostvariti prihod za vlastitu energetsku tranziciju, pa čak i doprinijeti izuzeću svojih elektroenergetskih sektora od CBAM-a. Međutim, nijedna od zemalja trenutno nije blizu ispunjenja tog uvjeta.
Pippa Gallop iz CEE Bankwatch Network smatra da CBAM može poslužiti kao snažan poticaj vladama Zapadnog Balkana da se konačno pozabave problemom i počnu zatvarati visoko zagađujuće i sve neekonomičnije termoelektrane na ugljen.
„Regije koje zavise od uglja ne smiju biti zaboravljene. Za te regije se mora planirati razvoj novih ekonomskih aktivnosti koje nisu vezane za ugalj. Nažalost, vlade Zapadnog Balkana još nisu izdvojile sredstva za to – kao ni EU. To se mora promijeniti“, upozorava Gallop.
Izvor: BUKA
