Samir Nuhbegović, bivši rukovodilac Službe za kontrolu u KJKP VIK, svojim prijavama koruptivnih i nezakonitih radnji u preduzeću spasio je najmanje 200.000 maraka javnog novca. Umjesto zahvalnosti, dobio je otkaz
Od prvih reakcija protiv odluka uprave 2019. godine do otkaza 11. jula 2025, Nuhbegović je prošao kroz prijetnje, preopterećenost poslom, omalovažavanje i stalne pritiske. Sve je to imalo za cilj njegovo zastrašivanje i diskreditaciju.
„Trenutno imam dva sudska procesa u toku. Jedan je pokrenut 18. juna po Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije, a drugi se odnosi na nezakoniti otkaz koji sam dobio. Do sada se sud ni u jednom slučaju nije očitovao i prvo ročište još nije zakazano, što pokazuje koliko je spora i nedovoljno efikasna pravna zaštita prijavitelja korupcije“, kaže Nuhbegović za BUKU.
Ističe da status zaštićenog prijavitelja „na papiru obećava zaštitu, ali u praksi ništa ne znači“. Dodaje da bi donošenje federalnog Zakona o uznemiravanju na radu spriječilo ponižavanja, pritiske i nezakonite otkaze.
Inicijativa za zakon
Inicijativu za donošenje posebnog zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu u FBiH pokrenula su četiri udruženja i tri sindikata, predvođeni Udruženjem građana Stop mobbing. Predsjednica ovog udruženja, Anica Ramić, i sama je bila žrtva mobinga zbog prijave korupcije u Domu zdravlja Trebinje. Nakon višegodišnje pravne borbe, sud je presudio u njenu korist, vratila se na posao i danas je načelnica Službe za kvalitet.
Vjeruje da će zakonska regulativa konačno zaživjeti i u Federaciji BiH, jer je u izradi prednacrt Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu. „Izradili smo nacrt zasnovan na modelima iz EU i regiona, a inicijativu je podržalo oko 3.000 građana i gotovo polovina zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. U parlamentarnu proceduru uputila ju je zastupnica Amra Junuzović-Kaljić, a naredni korak je izjašnjavanje Vlade FBiH“, kaže Ramić za BUKU. Podsjeća da je u julu 2025. u Sarajevu održana konferencija na kojoj su sindikati, stručnjaci i žrtve mobinga istakli da zakon mora donijeti stvarnu zaštitu radnika. Posebno je naglašen težak položaj žena, koje trpe višestruke oblike diskriminacije i mobinga, a dodatno i stigmu kada odluče da progovore.
Neznanje i strah sprječavaju prijave
I prošlogodišnje istraživanje udruženja Stop mobbing pokazuje ozbiljnost problema, ali i hroničan nedostatak institucionalne zaštite- čak 72 posto ispitanih žena u FBiH doživjelo neki oblik nasilja na poslu, dok je u RS taj broj 57 posto. Manji broj prijava u RS dijelom je posljedica postojećeg Zakona o zaštiti od uznemiravanja, iako njegova primjena često ostaje formalna.
Ramić pojašnjava da mnogi radnici ne poznaju svoja prava niti način prijave uznemiravanja na radnom mjestu, a poslodavci rijetko ulažu napore u edukaciju zaposlenih. Čak i oni koji znaju svoja prava često se ne usuđuju prijaviti zlostavljanje zbog straha od gubitka posla ili otežanog napredovanja.
Takođe, Zakon obavezuje poslodavce da uvedu interne pravilnike i formiraju komisije za zaštitu, ali u praksi te komisije često postoje samo na papiru i podložne su uticaju poslodavca. Nedostatak nezavisnosti i spori sudski postupci ostavljaju žrtve nezaštićenim i dodatno izloženim stresu.
Upravo to pokazuje i slučaj Jelene, 35-godišnje administrativne radnice iz Bijeljine. Radila je u privatnoj firmi koja se bavila računovodstvom i finansijskim savjetovanjem. Početak njene karijere bio je obećavajući, ali ubrzo je primijetila promjene u ponašanju nadređenih. „Isprva su to bile sitnice – ignorisanje mojih prijedloga na sastancima, prebacivanje mojih zadataka na kolege bez objašnjenja, pa čak i ismijavanje mojih ideja pred klijentima. No, kako je vrijeme prolazilo, situacija je postajala sve ozbiljnija. Nadređeni je često koristio sarkastične komentare o mom izgledu i sposobnostima. Nakon šest mjeseci psihološkog pritiska, dala sam otkaz jer moje mentalno i fizičko zdravlje bilo je ugroženo“, kaže Jelena za BUKU.
Iako je bila svjesna svojih prava, znala je da bi proces dokazivanja uznemiravanja bio dugotrajan i iscrpljujući. „Znam da zakon postoji, ali u praksi je teško dokazati uznemiravanje i mobing. Mnogi radnici šute jer se boje gubitka posla.“
Formalna kontrola bez stvarne zaštite
U Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova za BUKU kažu da je u 2025. pokrenut samo jedan postupak zbog uznemiravanja na radu, koji je okončan obustavom jer kompromis nije bio moguć. U 2024. rješavano je šest sličnih postupaka, od kojih je samo jedan završen sporazumom, dok su ostali obustavljeni.
Inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o uznemiravanju na radu u RS sprovodi inspekcija rada u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove. Za kršenje odredbi ovog zakona predviđene su i novčane kazne, do 12.000 KM za poslodavce i odgovorna lica.
Radnici u Republici Srpskoj rijetko se obraćaju Inspektoratu rada zbog uznemiravanja i mobinga, rečeno nam je u ovoj instituciji, jer nadzor uglavnom ima formalni karakter: “Inspektori provjeravaju da li poslodavci imaju propisane procedure i opšte akte o zaštiti od uznemiravanja, ali ne ispituju stvarne slučajeve verbalnih prijetnji, ponižavanja ili drugih oblika mobinga”.
Kazne se odnose isključivo na nepoštovanje procedura – 3.000 KM za poslodavca i 300 KM za odgovorno lice – dok stvarna zaštita i sankcionisanje uznemiravanja ostaje u nadležnosti sudova. Time su mogućnosti radnika za pravnu zaštitu vrlo ograničene.
Primjeri Samira Nuhbegovića, Anice Ramić i Jelene pokazuju da hrabrost prijavljivanja korupcije i uznemiravanja često dolazi s velikom ličnom cijenom. Formalni zakoni i procedure bez efikasne primjene ne pružaju stvarnu zaštitu radnicima.
Novi prednacrt zakona u FBiH i postojeći zakon u RS jesu koraci naprijed, ali bez političke volje i edukacije poslodavaca problem mobinga neće biti sistemski riješen.
Udruženje Stop mobbing i sindikati nastavljaju borbu, ali jasno je da radnici ne smijubiti izloženi pritiscima, ponižavanjima i nezakonitim otkazima. Stvarna zaštita zahtijeva ne samo zakonski okvir, već i dosljednu primjenu, edukaciju poslodavaca i brzu sudsku reakciju.
