Zabrinjavajući podaci iz TK: Više od 23 posto djece s poremećajima u ponašanju – Struka traži hitnu sistemsku reakciju
Rezultati najnovijeg istraživanja provedenog na području Tuzlanskog kantona bacaju ozbiljno svjetlo na stanje mentalnog zdravlja najmlađe populacije. Prema podacima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, više od 23 posto djece školskog uzrasta suočava se s nekim oblikom psihičkog ili ponašajnog poremećaja.
Istraživanje je pokazalo zabrinjavajuću rasprostranjenost anksiozno-depresivnih stanja, socijalnih problema, poteškoća s pažnjom i koncentracijom, paničnih napada te različitih oblika agresivnog i rizičnog ponašanja. Podatak da gotovo svako četvrto dijete ima izražene poteškoće izazvao je uzbunu u stručnoj javnosti i ponovno otvorio pitanje kapaciteta postojećeg sistema za pružanje adekvatne podrške.
Multidisciplinarni pristup kao imperativ
Na nedavno održanoj stručnoj konferenciji u Tuzli, posvećenoj prevenciji nasilja među djecom i mladima, zaključeno je kako parcijalna rješenja više nisu dovoljna. Predstavnici akademske zajednice i praktičari upozoravaju da je neophodan sistemski i transdisciplinaran pristup rješavanju ovog kompleksnog problema.
Naglašeno je kako se odgovor na ovu krizu ne može svesti samo na rad pedagoga ili psihologa unutar škola, već zahtijeva čvrstu uvezanost i koordinaciju između obrazovnih institucija, centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova i pravosudnih organa. Cilj takvog povezivanja je stvaranje sigurnosne mreže koja će na vrijeme prepoznati prve signale problema i spriječiti njihovu eskalaciju.
Kontekst sigurnosnih prijetnji i digitalnog doba
Aktuelnost ove teme dodatno naglašavaju nedavni sigurnosni izazovi u obrazovnim ustanovama širom Bosne i Hercegovine. Učestale anonimne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama u školama potresle su javnost i dodatno ukazale na važnost jačanja psihološke otpornosti i rezilijentnosti kod učenika, ali i nastavnog osoblja.
Stručnjaci upozoravaju da su uzroci porasta poremećaja u ponašanju višeslojni i da se odgovornost ne može pripisati isključivo roditeljskom domu. Istraživanje ističe nekoliko ključnih faktora rizika: slabija povezanost djece sa školskom sredinom, kontinuirani akademski neuspjeh, ali i sveprisutni utjecaj moderne tehnologije.
Poseban naglasak stavljen je na nove oblike rizika koje donosi digitalno okruženje. Mobilni telefoni i društvene mreže, iako korisni alati, značajno mijenjaju obrasce odgoja i socijalizacije, stvarajući teren za vršnjačko nasilje u virtualnom svijetu i izloženost neprimjerenim sadržajima.
Dostupnost oružja kao faktor rizika
Jedan od posebno alarmantnih podataka koji je proizašao iz stručnih analiza odnosi se na povezanost posjedovanja vatrenog oružja u kućanstvu i potencijalno opasnog ponašanja. Prema dostupnim procjenama, ukoliko obitelj posjeduje vatreno oružje, postoji čak 70 posto veća vjerojatnost da će ono u određenom trenutku biti upotrijebljeno, bilo nesretnim slučajem ili u stanju afekta. Ovaj podatak posebno dobiva na težini u kontekstu maloljetničkog nasilja i potrebe za odgovornim zbrinjavanjem oružja.
Prevencija prije kategorizacije: Ključ je u ranom odgovoru
Ključni zaključak konferencije odnosi se na prioritizaciju preventivnog djelovanja. Istaknuto je kako sistem mora biti postavljen tako da se prvo odgovori na specifične potrebe djeteta, čak i prije nego što dođe do formalne dijagnostike ili kategorizacije.
Drugim riječima, ne smije se čekati da problem eskalira do razine za koju je potrebna intenzivna klinička ili socijalna intervencija. Pomoć se mora pružiti na samom početku, kroz jačanje školskih preventivnih programa, dostupnost savjetovališta i razvoj socio-emocionalnih vještina kod učenika.
Samo proaktivnim i pravovremenim djelovanjem, kako je zaključeno, moguće je spriječiti eskalaciju nemilih događaja i osigurati zdravije odrastanje za generacije koje dolaze. Brojka od 23 posto jasan je poziv na uzbunu i zahtijeva hitno preispitivanje kapaciteta i resursa koji stoje na raspolaganju djeci i mladima u Tuzlanskom kantonu.
