Mreža predatora i djeca bez zaštite: Šta nam je pokazala akcija „Karika“?
Dok su roditelji objavljivali fotografije djece, neko je sa druge strane ekrana tražio svoju narednu žrtvu.
Međunarodna akcija „Karika“ ponovo je otvorila jedno od najmračnijih pitanja savremenog društva – mreža predatora i djeca bez zaštite postali su realnost od koje više ne možemo okretati glavu. Javnost još pokušava da shvati razmjere problema o kojem se godinama govori tiho, stidljivo i uglavnom tek kada policija razbije novu mrežu digitalnih predatora.
Šta je pokazala akcija „Karika“?
Akciju je realizovalo Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini, zajedno sa Jedinicom za visokotehnološki kriminal MUP-a Republike Srpske i partnerskim institucijama iz Srbije i Tuzlanskog kantona. Uhapšeno je više osoba osumnjičenih za iskorištavanje djece putem interneta.
Iza svake službene formulacije – „iskorištavanje djece za pornografiju“ ili „upoznavanje djece sa pornografijom“ – krije se stvarni život jednog djeteta. Djeteta koje je vjerovalo pogrešnoj osobi. Djeteta koje je mislilo da razgovara sa vršnjakom. Djeteta koje nije znalo da ekran sa druge strane možda drži odrasli muškarac.
Prema informacijama iz Tužilaštva, pet lica predato je u nadležnost Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini. Osumnjičeni se dovode u vezu sa krivičnim djelima:
- iskorištavanje kompjuterskih mreža za seksualno zlostavljanje djece,
- iskorištavanje djece za pornografiju,
- upoznavanje djece sa pornografijom.
Za ostalim licima obuhvaćenim istragom intenzivno se traga.
Digitalni prostor kao lovište
Telefon je postao prozor u svijet, ali i ulaz za manipulatore i organizovane mreže. Mreža predatora i djeca bez zaštite predstavljaju gorući problem koji zahtijeva hitnu reakciju društva.
Iz Fondacije Lara, organizacije koja se godinama susreće sa najtežim oblicima nasilja, upozoravaju na poražavajuće trendove. Sve je više djevojčica smještenih u sigurnoj kući koje su žrtve seksualnog nasilja.
Djeca nisu zaštićena na mrežama, izložena su i zato apelujemo na roditelje da vrše pojačan nadzor nad upotrebom telefona i drugih sredstava komunikacije, upozoravaju iz Fondacije Lara.
Stručnjaci posebno ističu potrebu za instaliranjem aplikacija za roditeljski nadzor i većom pažnjom prema tome sa kim djeca komuniciraju.
Generacija koja odrasta pred kamerama
Problem je, međutim, mnogo dublji. Roditelji često ne razumiju svijet u kojem njihova djeca žive.
Djeca danas veoma rano dobijaju pristup internetu. Istovremeno, niko ih sistemski ne uči kako da prepoznaju manipulaciju, ucjenu ili predatorsko ponašanje. Taj raskorak između digitalnih vještina djece i neznanja odraslih postaje idealan prostor za djelovanje predatora.
Fenomen koji stručnjaci nazivaju „sharenting“ – pretjerano dijeljenje dječijih fotografija na društvenim mrežama – postaje dodatni rizik. Fotografija iz školskog dvorišta može otkriti lokaciju. Objava sa treninga otkriva raspored. Story sa rođendana otkriva imena prijatelja.
Roditelji često ni ne shvataju koliko informacija ostavljaju javno dostupnim.
Predatori više ne vrebaju u parkovima
Profil seksualnih predatora drastično se promijenio. Oni više ne moraju fizički prilaziti djeci. Dovoljno je da naprave lažni profil, pošalju nekoliko poruka, glume vršnjaka i steknu povjerenje.
Iz Fondacije Lara upozoravaju da problem postaje još ozbiljniji jer se iza svega kriju organizovane mreže.
Postavlja se pitanje da li ti ljudi imaju motiv samo u zadovoljavanju svojih nagona ili ovdje imamo i organizovane načine zarade, navode iz ove organizacije.
Stručnjaci strahuju da postoje ljudi koji vjeruju da na taj način mogu zaraditi i da nikada neće biti otkriveni. Upravo zato akcija „Karika“ ima mnogo širi značaj. Ona pokazuje da predatori više nisu izolovani pojedinci – oni funkcionišu kao mreže.
Zašto žrtve šute?
Psiholozi upozoravaju da veliki broj djece nikada ne prijavi šta im se dogodilo. Djeca šute jer ih je sram. Šute jer misle da im niko neće vjerovati. Šute jer su ih ucijenili.
Policijske agencije širom svijeta godinama upozoravaju da se materijal seksualnog zlostavljanja djece distribuira ogromnom brzinom. Gotovo ga je nemoguće potpuno ukloniti. Zbog toga mnoge žrtve godinama žive sa osjećajem da njihova trauma nikada nije završena.
Stručnjaci za zaštitu dječijih prava posebno upozoravaju na sistemsku šutnju koja okružuje ovu temu. Zločini prema djeci, smatraju oni, nikada ne bi smjeli zastarjevati – baš kao što ni ratni zločini ne zastarjevaju.
Međunarodna saradnja – jedini odgovor
Akcija „Karika“ pokazala je da borba protiv digitalnih predatora više ne može biti lokalna. Mreža predatora i djeca bez zaštite problem je koji prelazi granice.
Predatori ne poznaju granice, pa samim tim ni institucije ne bi smjele imati granice kao prepreke. Međunarodna saradnja policijskih i pravosudnih institucija postala je ključna.
Šta možemo učiniti?
Stručnjaci predlažu nekoliko konkretnih koraka:
- Edukacija u školama: Digitalna bezbjednost mora postati dio redovnog obrazovnog programa.
- Roditeljski nadzor: Instaliranje aplikacija za praćenje aktivnosti djece na internetu.
- Otvoren razgovor: Djeca moraju znati da mogu prijaviti bilo kakav neprijatan kontakt bez straha od kazne.
- Oprez pri objavljivanju: Roditelji moraju dobro razmisliti prije nego što objave fotografije djece.
Možda je upravo ova akcija posljednje ozbiljno upozorenje. Djeca više nisu ugrožena samo na ulici, nego i iza zaključanih vrata svojih soba, sa telefonom u ruci.
