Šta kada izabrani političari koriste svoju poziciju za saradnju s ustanovama koje treba da strogo i pošteno kontrolišu?
U razvijenim demokratijama, politički sistem prepoznaje isticanje privatnog interesa političara ili službenika koji može da utiče na zakonitost, otvorenost, objektivnost ili nepristrasnost u obavljanju javnih funkcija. Tu situaciju politički sistem u uređenim demokratija prepoznaje kao krivično djelo.
Kada zvaničnici kroz obavljanje svoje funkcije mogu ostvariti korist sebi ili osobama sa kojima su povezani rodbinskim ili drugim vezama, cilj je sprečavanje takvih situacija i izricanje sankcija.
Nažalost, to se u Federaciji Bosne i Hercegovine ne dešava.
“Skoro 13 godina u Federaciji BiH ne postoji organ koji utvrđuje sukob interesa, a pravni haos koriste brojni funkcioneri koji obavljaju višestruke funkcije dok njihove privatne firme nesmetano dobijaju državne poslove”, saopštio je u januaru Transparency International, obrazlažući inicijativu za donošenje zakona.
Prema registru Transparency Internationala, u Federaciji BiH je više od dvije hiljade funkcionera koji su u sukobu interesa.
S obzirom na izuzetno prisutan problem postojanja sukoba interesa, građani s pravom gube povjerenje u vlast. Dok donose odluke i pravila u ime naroda, političari često nastoje da ostvare i uticaj i ličnu korist u institucijama koje su pod kontrolom iste te vlasti.
Činjenica da u Federaciji Bosne I Hercegovine nije donesen važeći Zakon o sprečavanju sukoba interesa, i da takvo djelovanje nije kažnjivo, ne znači da je ta teška zloupotreba ispravna. Naprotiv, takvo ponašanje daje znak da je upitno mogu li građani vjerovati izabranim predstavnicima i da li uopšte treba da im vjeruju.
Predmet interesovanja Udruženja građana “Ne diskriminacija – Ne mobing” bila je nedoumica: Da li je u sukobu interesa gradski vijećnik koji do podne donosi odluke koje se tiču rada u gradskim preduzećima, a od podne pruža advokatske usluge preduzeću koje treba nadgledati?
Udruženje je tražilo odgovore od Grada Tuzla o angažmanu gradskog vijećnika Mirnesa Ajanovića u pravnom zastupanju i pružanju advokatskih usluga preduzećima u gradskom vlasništvu.
Mirnes Ajanović, zastupnik u Gradskom vijeću Tuzle, angažovan je u svojstvu advokata u JKP “Saobraćaj i komunikacije” (SIK) čiji je osnivač Grad Tuzla.
Prema odgovoru koji je dostavila Služba za opću upravu Grada Tuzla, između SIK-a i Ajanovića nije zaključen poseban pisani ugovor, već je angažman ostvaren na osnovu izdate punomoći, bez prethodnog razmatranja angažmana drugih advokata.
Dodatno, za zastupanje nije ugovorena posebna naknada na teret preduzeća, već se troškovi potražuju od druge stranke u postupku, u skladu sa advokatskom tarifom.
Prema saznanjima Udruženja građana “Ne diskriminacija – Ne mobing”, JKP “Saobraćaj i komunikacije” zapošljava jednog pravnika, ali za složenije i pravno zahtjevnije predmete upražnjava praksu angažovanja vanjskih advokata.
Na Zahtjev za pristup informacijama koje je uputilo Udruženje, Grad Tuzla dostavio je (proslijedio) nepotpune, paušalne odgovore službi i preduzeća za koje je smatrao da raspolažu traženim informacijama. Udruženje je uputilo prigovor koji je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle, odbio u potpunosti. Upitan o stavu Grada Tuzla povodom angažmana gradskog vijećnika u svojstvu advokata gradskog preduzeća, gradonačelnik Lugavić tvrdi da stav Grada nije dostavljen jer Grad o tome nije razmatrao. Dodatno, Lugavić tvrdi da Grad Tuzla ne vodi evidenciju o operativnim aktivnostima i angažmanu advokata u javnim preduzećima.
Time javnost, bar za sada, ostaje uskraćena za odgovor na pitanje zašto gradska uprava ne provodi adekvatan nadzor nad radom javnih preduzeća. Uz to, ostaje nejasno i koliko gradska preduzeća troše na vanjske advokatske usluge, uprkos tome što imaju zaposlene pravnike/ice. Ono što je potpuno jasno je da se Grad ograđuje od nadzora nad operativnim odlukama javnih preduzeća, poput angažovanja advokata bez tendera ili pisanog ugovora.
