U aprilu 2024. godine, 75 stanovnika mjesne zajednice Mejdan u Tuzli podnijelo je zvaničnu inicijativu gradskoj upravi sa zahtjevom za rješavanje višegodišnjeg problema nepropisnog parkiranja u ulici Mustafe Hukića.
Ulica, koja je formalno dvosmjerna, svakodnevno postaje jednosmjerna – ne odlukom vlasti, već zbog vozila parkiranih mimo zakona.
Stanari, među kojima su i članovi udruženja “Ne diskriminacija – ne mobing” Tuzla, upozoravaju na ozbiljne posljedice: onemogućen prolaz hitne pomoći i vatrogasaca, svakodnevne saobraćajne gužve, pa čak i fizičke sukobe među vozačima.
Ulica Mustafe Hukića više nije samo lokalni problem; ona je simbol institucionalne nebrige.
Ilegalno parkiranje kao pravilo
Građani su se više puta obraćali Policijskoj stanici Zapad. Međutim, njihovi apeli uglavnom su ostali bez odgovora.
Iako je nakon višestrukih urgencija postavljen saobraćajni znak o zabrani parkiranja, njegovo nepoštivanje i dalje ostaje nekažnjeno.
Postavlja se pitanje: čemu znak ako ga niko ne kontroliše?
U prijavi koju su uputili Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, stanari su jasno naveli:
“Ulica Mustafe Hukića je dvosmjerna saobraćajnica, ali usljed nepropisnog parkiranja vozila u jednoj traci, redovno dolazi do otežanog saobraćaja, konflikata među vozačima, pa čak i fizičkih obračuna.”
Zakoni postoje – primjena izostaje
Prema Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja u BiH (čl. 25 i čl. 73–76), jasno je propisano šta znači nepropisno parkiranje i koja su ovlaštenja policije u takvim situacijama.
Takođe, Zakoni o prostornom uređenju FBiH i TK nalažu da svaka novogradnja mora imati dovoljan broj parking mjesta. Međutim, kako ističu stanovnici:
“Novoizgrađene zgrade u našem naselju često nemaju ni približno dovoljno parking prostora, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom.”
OSL i PAUK – nevidljivi u Mejdanu
Stanari se s pravom pitaju: gdje su OSL (ovlašteno službeno lice) i vozilo “Pauk”?
Dok u drugim dijelovima grada vozila budu uklonjena i za najmanji prekršaj, u Mustafe Hukića se zakon gotovo rutinski ignoriše.
Neki stanovnici sumnjaju da postoji neformalna “zona tolerancije” – da je riječ o selektivnoj primjeni zakona, u kojoj je njihova ulica zanemarena zbog pritiska privatnih investitora, “veza” pojedinaca, ili jednostavne inertnosti nadležnih.
Mjesne zajednice – glas koji ne dopire daleko
Ovaj slučaj još jednom ukazuje na slab status mjesnih zajednica u sistemu odlučivanja. Inicijativa 75 građana pokazuje ozbiljnost problema, ali i institucionalni gluhonijem odnos prema lokalnim zajednicama.
Bez demokratski izabranih vijeća mjesnih zajednica, građani ostaju bez legitimnih predstavnika koji mogu istinski artikulisati i braniti njihove interese.
Sve je jasno – osim volje da se djeluje
Ova prijava, upućena i MUP-u TK i gradonačelniku Tuzle, ne ostavlja prostora za ignorisanje.
Građani jasno poručuju: ako se zakon ne počne sprovoditi, iskoristit će sva raspoloživa pravna sredstva – inspekcije, Ombudsmane, pa i sudove.
“Zahtjevamo da se zakon poštuje. Tražimo da se zabrana parkiranja sprovodi, da se ulica oslobodi i da nas neko konačno čuje.”
Ulica Mustafe Hukića je više od fizičkog prostora. Ona je metafora – za pravdu koju građani traže, za sistem koji (ne)funkcioniše i upornost običnih ljudi da se izbore za osnovnu sigurnost i dostojanstven život.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
