Uvod
Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) usvojen je s ciljem osiguravanja transparentnosti rada javnih institucija i omogućavanja građanima da dobiju informacije od interesa za javnost.
Ovaj zakon, utemeljen na europskim standardima, trebao bi biti ključni instrument u jačanju demokratskog društva, povećanju odgovornosti javnih vlasti i poticanju aktivnog građanskog nadzora.
Nažalost, iako ZOSPI pruža zakonski okvir za slobodan pristup informacijama, njegova primjena u Bosni i Hercegovini nailazi na ozbiljne prepreke.
Udruženje „Ne diskriminacija – Ne mobing“ suočilo se s brojnim problemima u ostvarivanju prava koja ZOSPI omogućava, te se, nažalost, zakon u praksi često svodi na slovo na papiru.
Nepravilnosti u primjeni ZOSPI
U protekle tri godine, naše udruženje uputilo je više zahtjeve temeljem Zakona o slobodi pristupa informacijama s ciljem prikupljanja podataka od javnog značaja.
Nažalost, naši su zahtjevi, umjesto da budu razmatrani i obrađeni u skladu s zakonom, često ignorirani. U velikom broju slučajeva, odgovori nisu bili izdati u zakonom propisanim rokovima, dok je značajan broj zahtjeva potpuno ignoriran od strane javnih organa.
Kada bi odgovori i bili dostavljeni, u mnogim slučajevima nisu bili u zakonom propisanoj formi rješenja, već su to često bili neformalne podneske bez potrebne pouke o pravnom lijeku, koji je ključni instrument za zaštitu prava građana.
Ovaj mehanizam pravnog lijeka bio je od suštinske važnosti za učinkovitost ZOSPI, a njegov izostanak u velikoj mjeri obezvređuje pravo na pristup informacijama, stvarajući dodatnu administrativnu barijeru za građane. Navedeno predstavlja i povredu Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodoma.
Iako je naše udruženje bilo prisiljeno prijavljivati ove nepravilnosti upravnoj inspekciji i instituciji ombudsmena, rezultati su bili razočaravajući.
U jednom slučaju kada smo uputili zahtjev prema Upravi za indirektono oporezivanje BiH, upravna inspekcija je jednostavno naložila javnom organu da donese rješenje, bez primjene sankcija, koje im također stoje na raspolaganju.
Takav pristup još jednom pokazuje nedostatak volje za ozbiljnim sankcioniranjem nepravilnosti i provedbom zakonskih normi.
Sekretar Vlade TK i fleksibilnost prema javnim organima
Izuzetno zabrinjavajuće bilo je izjašnjenje sekretara Vlade Tuzlanskog kantona, Envera Ćosićkića, koji je u svom odgovoru ombudsmenima istakao da smatra kako „važeći propis (Zakon o slobodi pristupa informacijama) u tom smislu isuviše formalan i krut“, te da bi mnogi zahtjevi trebali biti dodatno pojašnjeni, a ne formalno regulirani.
Prema njegovom mišljenju, Zakon o slobodi pristupa informacijama trebao bi biti fleksibilan i prilagodljiv, čak i u korist javnih organa, a ne građana.
Ovakav stav, koji ignorira osnovne principe transparentnosti, otvoreno pokazuje nedostatak volje za stvaranjem demokratskog društva u kojem su javne institucije odgovorne građanima.
Pored toga imenovani je zanemario osnovno načelo devolutivnosti koje je propisano u svim procesnim zakonima, te je sebi dao za pravo da odlučuje i o zahtjevu i o žalbi, time direktno kršeći EKLJP (Europska konvencija o ljudskim pravima).
Iako je ovaj stav bio izrazito kritičan, institucija ombudsmena je nakon razmatranja utvrdila povrede prava i izdala preporuku za uvođenje dvostepenosti u postupak odlučivanja. Također, preporučeno je otklanjanje povreda prava podnosioca žalbe, našeg udruženja, što smo morali dokazivati kroz sudski postupak.
Na kraju, sud je presudio u našu korist, jasno stavljajući do znanja da Zakon o slobodi pristupa informacijama mora biti primijenjen u skladu s njegovom osnovnom svrhom – kao instrument zaštite prava građana i nadzora nad radom javnih organa.
Pored svega naše Udruženje ima probleme da naplati troškove koje je imalo tokom ovih postupaka, ali o tome ćemo pisati drugi put.
Nepravilnosti u MUP-u TK
Slično smo postupali u slučaju protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona.
Pomoć u ovom postupku pružila nam je Ena Kljajić Grgić iz Transparency International BiH, koja je sastavila tužbu.
I u ovom slučaju sud je poništio nezakonito doneseno rješenje, čime smo uspješno dokazali nepravilnu primjenu zakona.
Ovaj proces, za koji ćemo uskoro objaviti posebnu priču, još jednom potvrđuje potrebu za ozbiljnom primjenom Zakona o slobodi pristupa informacijama.
Također, važno je napomenuti da su slične izazove u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama doživjeli i novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), koji su nedavno dobili presudu u svoju korist u borbi za pristup javnim podacima.
CIN je, kako je izvještavano na njihovom portalu, uspio dobiti 17 presuda u svom naporu da dođe do podataka koji su u interesu javnosti.
Ova presuda je važan korak u borbi za slobodan pristup informacijama, što dodatno ukazuje na ključnu ulogu novinara i organizacija poput našeg udruženja u nadzoru nad radom javnih organa i jačanju transparentnosti u društvu.
CIN je svojim primjerom pokazao kako se kroz pravnu borbu može postići da institucije poštuju zakonske norme i prava građana. Više o tome: cin.ba
Zaključak
Zakon o slobodi pristupa informacijama trebao bi biti temelj transparentnosti i odgovornosti javnih institucija.
Nažalost, u praksi, često postaje samo formalnost na papiru, dok javni organi i dužnosnici, poput sekretara Vlade Tuzlanskog kantona, nastoje njegovu primjenu prilagoditi vlastitim interesima, umjesto interesa građana.
Takvi pristupi ozbiljno narušavaju povjerenje građana u pravnu državu i ukazuju na potrebu za promjenama u načinu primjene zakona.
Udruženje „Ne diskriminacija – Ne mobing“ nastavit će se boriti za poštivanje Zakona o slobodi pristupa informacijama i prava građana na transparentnost.
Naša iskustva jasno pokazuju da u našoj zemlji primjena zakona nije uvijek u interesu javnosti, te da je nužna snažna reforma i daljnje jačanje nadzora nad radom javnih organa kako bi se spriječila zloupotreba zakona u korist institucija umjesto građana.
Daljnji koraci i preporuke
1.) Poštivanje zakonskih rokova: Javni organi moraju striktno poštivati zakonske rokove za odgovor na zahtjeve, a neodgovaranje treba se sankcionirati.
2.) Rješenja umjesto podnesaka: Zahtjevi trebaju biti riješeni u formi službenih rješenja, omogućujući građanima da podnose pravne lijekove.
3.) Edukacija o primjeni zakona: Potrebno je educirati dužnosnike i javne organe o važnosti primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama, u skladu sa njegovim osnovnim principima.
4.) Veća kontrola i nadzor: Ojačati nadzor nad primjenom zakona kako bi se spriječile nepravilnosti i diskriminacija u postupcima prema građanima.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
