U Konjicu je 7. novembra 2025. godine održana edukacija sindikalnog članstva u organizaciji Koordinacionog odbora sindikalnih organizacija federalnih organa državne službe i sudske vlasti
Jedna od tri obrađene teme bila je i diskriminacija, o kojoj je govorio Baraković Emir, član i jedan od osnivača Udruženja „Ne diskriminacija – ne mobing“ iz Tuzle.
Tokom svog izlaganja, Baraković je naglasio da je diskriminacija negativna društvena pojava u kojoj nema ničeg pozitivnog. Ona razara društva i pojedince, dijeli ih po raznim osnovama, i time onemogućava zajedničko djelovanje građana u ostvarivanju svojih prava.
Zbog toga je, istakao je, posebno važna uloga sindikata, koji prilikom kolektivnog pregovaranja moraju težiti ne samo donošenju pravilnika, nego i njihovoj dosljednoj primjeni.
Izlaganje je obuhvatilo i analizu izvještaja Ombudsmena za ljudska prava BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH te Misije OSCE u BiH, koji svi ukazuju na zabrinjavajuće stanje.
U Bosni i Hercegovini i dalje nisu uspostavljeni učinkoviti mehanizmi za praćenje i sankcionisanje diskriminacije, pa je teško doći do objektivne slike o njenom stvarnom obimu.
Posebno zabrinjava činjenica da je Zakon o zabrani diskriminacije u BiH usvojen još 2009. godine, a da ni nakon šesnaest godina nema stvarnog napretka u njegovoj primjeni, niti u sprečavanju i zaštiti od ove pojave.
Uprkos zakonskom okviru, praksa pokazuje da su institucije i dalje nedovoljno osposobljene i neefikasne u suočavanju s ovim problemom.
Iz navedenih izvještaja mogu se izvesti jasni zaključci: broj žalbi zbog diskriminacije je neuporedivo manji od realnog, preporuke Ombudsmena se rijetko poštuju, a institucija bilježi „uspjeh“ čak i onda kada uspije samo ostvariti kontakt sa prijavljenim mogućim diskriminatorom. Najveći broj pritužbi odnosi se na diskriminaciju u oblasti rada i zapošljavanja, što dodatno ukazuje na slabosti u zaštiti radničkih prava.
Poseban problem istaknut je i u izvještajima VSTV-a BiH, prema kojima edukacije o diskriminaciji, koje je godinama podržavao OSCE, nisu dale očekivane rezultate. Samo u 2023. godini, od 512 sudskih predmeta diskriminacije, u više od 400 slučajeva tužbe su odbačene ili su zahtjevi odbijeni, dok u preko 300 predmeta vrsta diskriminacije nije ni utvrđena.
Takvi podaci, istakao je Baraković, otvaraju ozbiljna pitanja o načinu vođenja postupaka, neurednim tužbama, neadekvatnom zastupanju stranaka, ali i o nedovoljnoj ažurnosti sudova u dostavljanju informacija VSTV-u BiH.
Pored diskriminacije, značajan dio predavanja posvećen je i problemu mobinga – pojavi koja je duboko prisutna i u javnom i u privatnom sektoru. Prezentovana su brojna iskustva članova Udruženja i posljedice koje su pretrpjeli zbog zlostavljanja na radu.
Kako je naglašeno, posljedice mobinga mogu biti razorne – od narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja, pa sve do pokušaja samoubistva ili samoubistva, što potvrđuju i istraživanja pionira u ovoj oblasti Heinza Leymanna.
Mobing, osim što razara pojedinca, nanosi štetu i radnoj sredini i poslodavcu, narušava povjerenje, produktivnost i međuljudske odnose. Upravo zato je, zaključio je Baraković, ključno da sindikati prepoznaju svoju ulogu u prevenciji zlostavljanja na radu, da budu podrška kolegama koji se suočavaju s ovim problemom, te da svojim djelovanjem grade kulturu poštovanja i solidarnosti.
Edukacija u Konjicu završena je konstruktivnim diskusijama i pozitivnim reakcijama prisutnih članova sindikata, koji su prepoznali značaj teme i potrebu za konkretnijim djelovanjem u zaštiti prava radnika.
Zaključak
Društvo koje zatvara oči pred diskriminacijom i mobingom – pristaje na nepravdu.
Borba protiv ovih pojava nije samo pitanje prava, već pitanje dostojanstva.
A dostojanstvo se ne poklanja – ono se brani, zajednički, hrabro i istrajno.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
