Firme u vlasništvu funkcionera dobile preko 3.000 tendera od države
Firme u vlasništvu funkcionera u Bosni i Hercegovini godinama sklapaju milionske poslove s javnim preduzećima i institucijama. Ova praksa, otkrivena na platformi Integrity Watch BiH, kreće se samom ivicom zakonitosti i često predstavlja klasični sukob interesa.
Podaci pokazuju da su ove firme od 2019. do 2025. godine potpisale čak 3.237 ugovora. Većina poslova ugovorena je putem direktnog sporazuma. Stoga, ovaj netransparentni vid javnih nabavki često služi kao alat za legalizaciju poslovnih veza između vlasti i privatnih porodičnih firmi.
Milionski ugovori poslanika i ministara
Prema bazi Integrity Watch, firma „Elvik“ iz Srebrenika pravi je šampion po vrijednosti ugovora. Njen vlasnik je Edin Vikalo, poslanik SDA u Skupštini Tuzlanskog kantona. Ukupno su sklopili poslove vrijedne 9,4 miliona maraka.
Tako je firma u julu 2023. godine, kao član grupe ponuđača, potpisala ugovor vrijedan gotovo četiri miliona maraka. Posao, namijenjen Elektrodistribuciji Tuzla, odnosio se na građevinske i elektromontažne radove. Ponovo su sa istom firmom potpisali ugovor u maju prošle godine, ovaj put samostalno, vrijedan 1,66 miliona maraka.
Ni firma „Nam“ iz Tuzle ne zaostaje. Ovo preduzeće u vlasništvu je Sevlida Hurtića, ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. Od 2021. do danas, Hurtić je obnašao i dužnosti predsjedavajućeg Skupštine Doboja i ministra u Vladi RS.
Njegova firma je 2022. godine sklopila ugovor s Ministarstvom obrazovanja TK za nabavku udžbenika, vrijedan 2,6 miliona KM. Naredne godine potpisali su novi ugovor za udžbenike, težak 990.996 KM. Također, Federalnom ministarstvu za izbjeglice isporučili su udžbenike za učenike povratnike, za što su naplatili 739.180 maraka. Zbog ovih poslova, Transparency International ga je prijavio za sukob interesa. Prošle godine je i novčano kažnjen. Ukupna vrijednost ugovora firme „Nam“ s državom premašuje osam miliona maraka.
Od mesa do zaštitnih usluga: Lokalni moćnici ne biraju poslove
I manje firme ostvaruju značajne prihode. Vijećnik SDA u Skupštini Visokog, Esad Semić, vlasnik je Industrije mesa „Semić“. Ova firma redovno snabdijeva Ministarstvo odbrane BiH i KPZ Sarajevo.
Tako su 2023. godine dobili posao od 706.666 KM za svježe meso. Krajem prošle godine, KPZ Sarajevo dodijelio im je ugovor za mesne prerađevine vrijedan čak 830.407 KM.
Sličan obrazac vidi se i kod firme „BH sigurnost“ iz Tuzle. Njen suvlasnik je Smajo Mandžić, zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona. Njegovo preduzeće sklopilo je 2020. godine ugovor s „BH poštama“, vrijedan 511.650 KM. Dvije godine kasnije uslijedio je novi, skoro pola miliona maraka težak posao za usluge fizičke zaštite.
Na jugu zemlje, firma „MD“ odbornika SDS-a iz Kalinovika, Duška Stanića, cvjeta na poslovima sa Šumama Srpske. Samo ove godine ugovorili su poslove vrijedne 478.000 KM za sječu i izradu drvnih sortimenata. Ukupno su od ŠG „Zelengora“ dobili ugovore teške više od dva miliona maraka.
Sistem bez nadzora: Zašto je sukob interesa moguć?
Treba istaći da zakoni o sukobu interesa na svim nivoima zabranjuju ovakvo poslovanje. Međutim, u Federaciji BiH od 2013. godine ne postoji nadležno tijelo za nadzor. U Republici Srpskoj, komisija za sukob interesa izriče mali broj sankcija zbog uskog tumačenja propisa.
Platforma Integrity Watch BiH, koja vizualizira tendere od 2019. godine, pomaže u otkrivanju ovakvih veza. Njen cilj je povećanje transparentnosti i olakšano praćenje potencijalne korupcije. Listi firmi koje ozbiljno posluju s državom pridružuje se i „Drvo promet Đurić“ iz Kneževa, u vlasništvu odbornika SPS-a, sa sklopljenim ugovorima vrijednim oko dva miliona maraka.
Za više informacija o borbi protiv korupcije, posjetite zvaničnu stranicu Transparency International BiH.
