Ekskluzivno: Kako je još jednom „sumnjivom privatizacijom“ i „nestručnim rukovođenjem“ ugašen industrijski gigant, a stotine radnika i njihovih porodica zavijeni u crno
Dok režimski mediji izvještavaju o navodnom zbrinjavanju radnika Koksare, podaci kojima raspolaže naše Udruženje ukazuju na potpuno drugačiju, znatno sumorniju sliku.
Prema dostupnim informacijama, bivšim radnicima nude se poslovi kod domaćih oligarha ,poslodavaca, najčešće za minimalne plate, bez osnovnih beneficija i često na lokacijama udaljenim desetinama kilometara od njihovih prebivališta – bez organizovanog ili plaćenog prevoza.
Stotine radnika i njihovih porodica ostavljeni bez sigurnosti – još jedna privatizacija s teškim posljedicama
Najtragičnije u cijeloj priči jeste činjenica da su stotine radnika, običnih ljudi i njihovih porodica, praktično preko noći ostali bez egzistencije.
U trenutku kada se činilo da su priče o neuspjelim i često, prema mišljenju javnosti, spornim privatizacijama stvar prošlosti, pojavljuje se novi slučaj – Koksara Lukavac.
Nekadašnji industrijski gigant, simbol privredne snage, nakon više od dvije decenije od privatizacije završava u stečaju. Najveći teret tog epiloga ponovo nose radnici.
U 2026. godini, kada se očekivalo da su ovakvi scenariji iza nas, svjedočimo još jednom primjeru koji otvara ozbiljna pitanja: kako je novac nestajao, ko je donosio ključne odluke i da li je bilo odgovornosti?
U narednom periodu objavljujemo serijal tekstova koji rasvjetljavaju ovu priču iz više uglova – uz pitanja na koja bi odgovore morali dati i nadležni organi krivičnog gonjenja.
Gubici, upravljanje i stečaj – konačni slom
Treća priča analizira završnu fazu poslovanja – nagomilane gubitke i ulazak u stečaj.
Obuhvatiće razloge ogromnih finansijskih minusa, uticaj ugovora i njihove realizacije, stručnost i odgovornost upravljačkih struktura, moguću povezanost sa drugim slučajevima (npr. KHK), te uloge stečajnog upravnika i njegovih saradnika, uključujući druga imenovanja.
Iako je Koksara 2023. godine zabilježila gubitak od oko 19 miliona KM, kapital je i dalje bio značajan — oko 152 miliona KM. Uprkos tome, stručnjaci su upozoravali da dugoročni opstanak nije moguć bez integracije u širi industrijski sistem. Takva upozorenja, prema dostupnim informacijama, nisu dobila potrebnu pažnju.
Tokom 2024. godine dolazi do povećanja proizvodnje u nepovoljnim tržišnim uslovima. Ključni problem leži u činjenici da je cijena proizvodnje bila viša od prodajne cijene, što znači da je svaka dodatna proizvedena količina generisala novi gubitak. Sve to je dovelo do gubitka u iznosu od 119 miliona KM samo u 2024. godini, a isti trend nastavljen je i u 2025. godini gdje je gubitak za nepunu godinu iznosio 90 miliona KM.
Prema navodima izvora, ugovori su definisali cijenu, ali ne i obavezne količine, što je ostavljalo prostor za prilagođavanje proizvodnje tržišnim uslovima. Uprkos tome, proizvodnja je povećavana. Ovakve odluke otvaraju pitanje ekonomske opravdanosti i odgovornosti upravljačkih struktura. Vrijedi spomenuti i član 6. Ugovora u kojem postoji najviše mogućnosti da se isti interpretira u skladu sa različitim interesima.
Ugovor-1Važan segment odnosi se i na 2022. godinu, kada je došlo do prodaje dijela potraživanja radnika. Prema dostupnim informacijama, riječ je o značajnom procentu tih potraživanja. Ova odluka zahtijeva dodatno pojašnjenje — posebno u pogledu uslova pod kojima je realizovana i njenog uticaja na same radnike.
Situaciju dodatno komplikuju vanjski faktori, ali prema tvrdnjama radnika, ključni problemi proizlaze iz načina upravljanja. Prema tim navodima, podnesene su i krivične prijave protiv odgovornih osoba, koje se odnose na moguće sklapanje štetnih ugovora i donošenje odluka koje su dovele do dodatnih finansijskih gubitaka.
Danas imamo situaciju da je Koksara d.o.o. otišla u stečaj, da je KHK d.d. Lukavac u stečaju izgubio svoj udio u Koksari i imamo situaciju da se Vlada TK neće naplatiti niti jednu marku, iako su imali mogućnost da podebljaju budžet TK za oko 7,5 miliona KM.
KHK d.d. Lukavac u stečaju se mogla u potpunosti prodati, firmu bi preuzeo strani kapital i vodio proizvodnju u Koksari na način njemu poznat.
Ovdje najveću korist ima stečajni upravnik koji vodi stečaj KHK već 7 godina, a imao je priliku završiti isti još 2022. godine. Korist se zna, a to su primanja od dvije prosječne plate FBiH mjesečno, koje danas iznose oko 3.400 KM.
Poznato je da navedeni gospodin ima preko 70 godina i da po zakonu ne može više dobijati stečajne postupke, nego je bolje zadržati postojeće što je moguće duže, bez obzira na katastrofalne posljedice koje se mogu desiti, što se pokazalo u Koksari.
Da se isti borio da mu stečajni postupak traje što duže, naravno uz znanje Vlade TK, pokazuju i sljedeći dopisi: Zahtjev za postupanje od 03.04.2025. godine kao i Upozorenje od 03.04.2025. godine, koje je gosp. Kunalić poslao svima nadležnim u Koksari, odboru povjerilaca KHK d.d. Lukavac u stečaju, Općinskom sudu u Tuzli, Tužilaštvu TK, Vladi TK i ostalima.
Zahtjev-za-postupanje-koksara Upozorenje-koksara-1Na navedene dopise reagovao je advokat Faik Muhić sa dopisom upućenim svima, tako i Vladi TK. U istom dopisu isti je pobio sve tvrdnje, zakonski utemeljeno, stečajnog upravnika gosp. Kunalića.
Isti dopis je zaprimila i Vlada TK i nije reagovala na tvrdnje gosp. Faika Muhića, koje će se danas pokazati u potpunosti tačnim.
Odgovor-stecajnom-koksaraDa bi stvar bila još gora, na navedene dopise gosp. Kunalića, direktor firme ERDAL TRADING LTD (firma koja je finansirala proizvodnju koksa, sestrinska firma CLC-a i PPD-a u vlasništvu Pavaa Vujnovca), razočarani ponašanjem vlasti TK, stečajnim upravnikom gosp. Kunalićem i uopšteno političkom situacijom na području TK, poslali su dopis svima, pa i Vladi TK, sa naslovom „Nemogućnost nastavka poslovne saradnje“ uz jednu rečenicu:
Poštovani,
S obzirom na posljednja događanja i dopise koje je uputio gospodin Kunalić, prinuđen sam poslati priloženi dopis na vaše adrese,
Srdačan pozdrav,
Vladimir Tunjić
Na početku 2024. godine dug Koksare prema firmi ERDAL bio je oko 22 miliona KM, dok je u momentu slanja dopisa bio oko 130 miliona KM!
Svjesni da prave gubitke, jer ih očigledno mogu podnijeti, stečajni upravnik bukvalno napada finansijera, a Vlada TK prešutno odobrava sve i onda se postavlja pitanje: Zašto strani investitori ne žele investirati u BiH?!
Ko je odgovoran za propast Koksare i ko je odgovoran za bukvalno otjerivanje stranog investitora?
Da li je to stečajni upravnik Hajrudin Kunalić zbog svog ličnog interesa, a to je mjesečno primanje u iznosu dvije prosječne plate FBiH? Ili možda Vlada TK što je nijemo posmatrala rad stečajnog upravnika, bukvalno tjeranje stranog investitora i zbog ličnih interesa u Koksari kroz stranačko kadroviranje radne snage? Možda je to Uprava Društva koja je napravila najveći gubitak, za nepune dvije godine od oko 200 miliona KM, u istoriji Koksare od njenog pokretanja od 2004. godine, donoseći pogrešne poslovne odluke (potpisivanje štetnih ugovora za Željezaru Smederevo i ArcelorMittal Zenica u 2024. i 2025. godini)?
Da li je stečaj bio neminovan ili rezultat loših odluka i postoji li odgovornost, kako upravljačka tako i krivična?
Mnogo je pitanja na koja javnost možda nikada neće dobiti odgovore. Nažalost, jedno je sigurno: Koksara Lukavac je otišla u stečaj, a radnici na ulicu.
U međuvremenu, stečajni upravnik „Koksare“ Lukavac raspisao je međunarodni javni poziv za prodaju ovog preduzeća kao pravnog lica po minimalnoj početnoj cijeni od 150,6 miliona KM. Procjenjena vrijednost „Koksare“ iznosi 225.854.131 KM, a minimalna početna cijena iznosi 150.569.420 KM.
Kupac će steći cjelokupan udio u stečajnom dužniku kao jedini vlasnik nakon realizacije kupoprodaje sa 100% udjela.
Pravno lice sa pripadajućom imovinom prodaje se po principu “viđeno–kupljeno”, bez ikakvih izričitih ili prešutnih garancija prodavca, uključujući garancije u pogledu kvaliteta, kvantiteta i podobnosti za određenu svrhu, kao i tačnosti i potpunosti evidencija i dokumentacije.
Vezani članci:
