Ekskluzivno: Kako je još jednom „sumnjivom privatizacijom“ i „nestručnim rukovođenjem“ ugašen industrijski gigant, a stotine radnika i njihovih porodica zavijeni u crno
Dok režimski mediji izvještavaju o navodnom zbrinjavanju radnika Koksare, podaci kojima raspolaže naše Udruženje ukazuju na potpuno drugačiju, znatno sumorniju sliku.
Prema dostupnim informacijama, bivšim radnicima nude se poslovi kod domaćih oligarha ,poslodavaca, najčešće za minimalne plate, bez osnovnih beneficija i često na lokacijama udaljenim desetinama kilometara od njihovih prebivališta – bez organizovanog ili plaćenog prevoza.
Kako saznajemo, ova „ponuda i pomoć“ za zbrinjavanje otpuštenih radnika svojevrsna je egzistencijalna raskrsnica za njih i njihove porodice, je se radi o situaciji „uzmi ili ostavi“. Ako prihvate idu na manje plaćene i udaljene poslove gdje je trošak prevoza na posao veći od pola plate koju će primiti! Ukoliko, s druge strane, ne prihvate ponudu, hoće li im se desiti da budu „skinuti“ sa Biroa za zapošljavanje?!
Stotine radnika i njihovih porodica ostavljeni bez sigurnosti – još jedna privatizacija s teškim posljedicama
Najtragičnije u cijeloj priči jeste činjenica da su stotine radnika, običnih ljudi i njihovih porodica, praktično preko noći ostali bez egzistencije.
U trenutku kada se činilo da su priče o neuspjelim i često, prema mišljenju javnosti, spornim privatizacijama stvar prošlosti, pojavljuje se novi slučaj – Koksara Lukavac.
Nekadašnji industrijski gigant, simbol privredne snage, nakon više od dvije decenije od privatizacije završava u stečaju. Najveći teret tog epiloga ponovo nose radnici.
U 2026. godini, kada se očekivalo da su ovakvi scenariji iza nas, svjedočimo još jednom primjeru koji otvara ozbiljna pitanja: kako je novac nestajao, ko je donosio ključne odluke i da li je bilo odgovornosti?
U narednom periodu objavljujemo serijal tekstova koji rasvjetljavaju ovu priču iz više uglova – uz pitanja na koja bi odgovore morali dati i nadležni organi krivičnog gonjenja.
Period stabilizacije – propuštena šansa?
Drugi dio serijala bavi se periodom nakon privatizacije, kada je preduzeće, prema dostupnim podacima, u određenom trenutku poslovalo pozitivno.
Teme uključuju: finansijske rezultate u tom periodu, najave i interes za preuzimanje ili dodatna ulaganja, odluke Vlade TK, uključujući eventualno odbijanje određenih ponuda i politički i ekonomski kontekst tih odluka.
Ovdje je važno objektivno sagledati: Da li je postojala realna prilika za oporavak koja nije iskorištena?
Nakon isklučenja GSHL-a procesom upravljanja nad Koksarom u 2020. godini, i to u obimu od 100% (er GIKIL ne može sam sobom upravljati iako je imao 51% udjela) preuzela je KHK d.d. Lukavac u stečaju i ona je postavljala Nadzorni Odbor i Upravu društva, preko Skupštine društva.
Ono što trebamo napomenuti jeste da je predsjednik Skupštine Koksare bio ujedno i stečajni upravnik KHK d.d. Lukavac u stečaju gosp. Hajrudin Kunalić.
Ovo je klasični primjer sukoba interesa i to mu je neko dozvolio kroz stečajni postupak KHK, a to su povjerioci u kojima je Vlada TK imala direktne uticaje, a koji su potraživali određene iznose i imali dovoljan broj ruku prilikom glasanja (povjerilac Vlade TK, Povjerilac Porezne uprave, Povjerilac Spreče ….).
Vlada TK ponovo ne može reći da nije znala kako se odvijao stečajni postupak KHK.
Da li se KHK d.d. Lukavac u stečaju mogao prodati?
U 2022. godini pojavila se kompanija Coast Line Commodities Ltd, Malta koja je preko svog pravnog zastupnika u BiH, advokatska kancelarija ,,Muhić i dr” kupovala potraživanja od povjerilaca KHK d.d. u stečaju i to u iznosu od 100%. Tako su svoja potraživanja prodali Kemokomplexiz Hrvatske, radnici KHK, Lukavactrans Lukavac, Opština Lukavac i mnogi drugi, jer su znali kako stečajni postupci idu i da je ovo jedinstvena prilika da se nešto naplati u 100% iznosu, a ne kako je uobičajeno bilo oko 10% od ukupnog iznosa potraživanja.
To nam mogu potvrditi i kantonalni pravobranioci na primjeru prodaje udjela Fabrike Sode u Lukavcu gdje se Vlada naplatila 10% od ukupnog iznosa kojeg je potraživala.
Kada je u pitanju potraživanje Vlade TK od KHK d.d. Lukavac u stečaju u ukupnom iznosu od 7.541.151,20 KM (ministarstvo industrije 7.262.389,60 KM i ministarstvo finansija 278.761,64 KM), za isto su imali ponudu, odnosno pismo namjere od navedene kompanije CLC (za koju smo znali daje u vlasništvu gospodina milijardera Pavao Vujnovca, sestrinska firma PPD, ENNA, Erdal, Energia Naturalis, danas vlasnik trgovačkog lanca Fortenova, većinski vlasnik Luke Ploče…) koja je upućena preko Advokatske kancelarije ,,Muhić i dr” 31.05.2022. godine.
Pismo-namjere-koksaraVlada TK je isto pismo namjere uputila kantonalnom pravobranilaštvu sa upitom da li prodati svoj udio ili ne i dobili su pozitivno mišljenje da se proda isto jer je to naplata potraživanja i samo se to može ostvariti u stečajnom postupku i ništa drugo.
Medutim, Vlada TK je izignorisala Zakon o stečajnom postupku, izignorisala je i mišljenje kantonalnog pravobranioca i odlučila da ne proda svoje potraživanje u 100% iznosu iako su imali od advokatske kancelarije i podsjetnik ponovo upućen Vladi TK i Ministarstvu industrije 31.08.2023. godine.
Odgovor nisu poslali nikada, a znali su o kakvom stranom investitoru se radi.
Pismo-namjere-2Zašto potencijalne prilike za stabilizaciju i razvoj nisu realizovane i ko snosi odgovornost za takve odluke?
Vezani tekst:
Nastaviće se…
