U maloj općini koja prema posljednjem popisu stanovništva broji oko 7.500 stanovnika, dok pojedine procjene govore da danas u njoj živi između 5.000 i 5.500 ljudi, posluje kompanija čiji rezultati poslovanja putem javnih nabavki privlače pažnju.
Prema podacima dostupnim na državnom portalu javnih nabavki (ejn.gov.ba), firma Izgradnja d.o.o. Teočak, registrovana za građevinske i komunalne poslove, od početka evidentiranja podataka na ovom portalu do danas zaključila je ugovore sa javnim institucijama u ukupnoj vrijednosti od gotovo 48 miliona konvertibilnih maraka.
Analizom dostupnih podataka može se uočiti da kompanija dominantno posluje na području općina Teočak, Sapna i Kalesija, dok se među njenim redovnim ugovornim partnerima nalazi i Direkcija regionalnih cesta Tuzlanskog kantona.
Ovo nije prvi slučaj da se na prostoru Tuzlanskog kantona pojavljuju firme koje ostvaruju višemilionske prihode kroz sistem javnih nabavki. Ranije smo pisali o kompanijama Cestotehnik i Sarajci, a praksa pokazuje da će sličnih primjera vjerovatno biti i u budućnosti.
Posebno zanimljiv primjer predstavlja postupak javne nabavke za izgradnju stadiona u Općini Teočak. Prema dostupnoj dokumentaciji, u elektronskoj aukciji učestvovala su tri ponuđača:
- RADIS d.o.o. sa početnom ponudom od 175.000 KM,
- Papilon d.o.o. Koraj sa ponudom od 175.299,75 KM,
- Izgradnja d.o.o. Teočak sa ponudom od 175.300 KM.
Elektronska aukcija započela je u 9:00 sati. Tokom njenog trajanja zabilježena je samo jedna nova ponuda – kompanija Izgradnja d.o.o. snizila je svoju cijenu na 174.999 KM. Ostala dva ponuđača nisu unosila nove ponude, pa je postupak završen već deset minuta kasnije, u 9:10 sati.
Sama činjenica da je elektronska aukcija okončana nakon samo jedne korekcije cijene ne predstavlja dokaz bilo kakvih nepravilnosti. Međutim, ovakvi slučajevi otvaraju pitanja o stvarnom nivou konkurencije u pojedinim postupcima javnih nabavki i o tome da li elektronske aukcije u praksi uvijek ostvaruju svoj osnovni cilj – postizanje najpovoljnije cijene kroz aktivno tržišno nadmetanje.
Dok se građani svakodnevno suočavaju s rastom životnih troškova, nesigurnim radnim mjestima i posljedicama dugogodišnje deindustrijalizacije, javnost s pravom očekuje maksimalnu transparentnost trošenja javnog novca. Upravo zato svaki višemilionski ugovor, bez obzira na to ko ga dobija, zaslužuje dodatnu pažnju javnosti i medija.
Pitanje nije da li neka firma ima pravo pobjeđivati na tenderima. Pitanje je da li sistem javnih nabavki osigurava dovoljno konkurencije, transparentnosti i povjerenja da građani mogu biti sigurni kako se svaki njihov budžetski pfenig troši na najbolji mogući način.
