Industrija BiH: Od socijalističkog giganta do ekonomskog pacijenta
Privredni giganti u Bosni i Hercegovini godinama se suočavaju s ozbiljnim problemima, a mnogima od njih danas prijeti gašenje. Jedan od posljednjih primjera je situacija u zeničkoj željezari, čija je neizvjesna budućnost pokrenula lančanu reakciju u cijelom industrijskom sektoru.
Naime, podnesen je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka u firmi iz Prijedora, koja je godinama bila ključni dobavljač rude za željezaru u Zenici. Iz ove kompanije ističu da nemogućnost naplate potraživanja, ali i teško stanje u kojem se nalazi zenička željezara, direktno ugrožavaju i njihov opstanak.
Iz sindikata upozoravaju da su radnici u Prijedoru postali kolateralna šteta šire industrijske krize.
“Mi smo ovdje u Prijedoru kolateralna šteta, jer samim tim zato što je naš jedini kupac u Zenici zaustavio integralnu proizvodnju, prestaje i naša potreba za radom. Automatski proglašenjem stečaja stotine radnika ide na biro rada i mi postajemo socijalni slučajevi”, poručuju iz sindikata.
Iz uprave kompanije također upozoravaju da je situacija izuzetno ozbiljna. Ističu da su zalihe sirovina u Zenici ograničene i da bi bez konkretnih odluka vlasti vrlo brzo moglo doći do potpunog gašenja proizvodnje.
“U tom najgorem scenariju željezara u Zenici nas je obavijestila da oni imaju koksa za dva mjeseca rada, a naše rude za mjesec dana rada. To bi značilo da mi imamo još mjesec dana proizvodnje količina koje su njima neophodne, a oni bi također išli ka gašenju proizvodnje. Zaista se pokušalo objasniti svima koji donose odluke šta znači nedonošenje odluka i da propuštamo zaštititi našu proizvodnju”, naglašavaju iz uprave.
Radnici zeničke željezare već su upozoravali na moguće posljedice i najavljivali proteste. Međutim, nakon što je entitetska vlada dala saglasnost na odluku o zaštiti domaće proizvodnje kroz uvođenje carinskih mjera, protesti su privremeno odgođeni. Sada se očekuje odluka državnog Vijeća ministara.
Iz sindikata željezare poručuju da je sudbina ove kompanije mnogo više od pitanja jedne fabrike.
“Ja i dalje smatram da je željezara stub države, temelj države. Ako vlast želi to da uništi, ja ne vidim napredak ove države. Bojim se ko će sutra zaraditi penziju”, ističu u sindikatu.
Problemi u ovim kompanijama ne pogađaju samo radnike u rudarskom i metalurškom sektoru. Direktne posljedice osjete i željeznice oba entiteta, jer veliki dio njihovog prihoda dolazi upravo od transporta rude prema Zenici, kao i transporta proizvoda prema morskoj luci.
Iz sindikata željeznica upozoravaju da bi prekid tog transporta imao ozbiljne finansijske posljedice.
“Samim tim prestaje prevoz rude iz Prijedora. Jednostavno, naš prihod je oko 60 posto ukupnog prihoda željeznica od tog komitenta. Uz to, koksara je prestala s radom, gdje je godišnji prihod bio oko tri miliona”, objašnjavaju u sindikatu.
Ekonomisti upozoravaju da bi posljedice gašenja velikih industrijskih sistema bile dugoročne i teško nadoknadive. Ističu da industrija nije samo skup mašina i objekata, već prije svega ljudi i njihovo znanje.
“Sve industrije i fabrike o kojima govorimo nisu samo oprema, mašine i objekti, nego ustvari čine ljudi koji su kompetentni da rade u toj industriji. To bi značilo ogroman gubitak kompetencija koje su ti ljudi stekli radeći u ovoj branši i to je ogroman gubitak, ne samo ekonomski, ne samo socijalni nego dugoročno će se odraziti na industriju, odnosno na njenu konkurentnost”, upozoravaju ekonomisti.
Dok se nekadašnji industrijski giganti gase jedan za drugim, deseci hiljada radnika ostaju bez posla. Kao jedno od rješenja nadležne institucije često nude uplatu doprinosa kako bi radnici mogli otići u penziju, ali stručnjaci upozoravaju da takav pristup ne može nadomjestiti gubitak proizvodnje, radnih mjesta i industrijskog znanja koje je godinama stvarano.
