Bh. entitet Republika Srpska ponovo se zadužio – ovaj put za čak 500 miliona eura na međunarodnom tržištu kapitala! Iako iz Ministarstva finansija entiteta ovaj potez predstavljaju kao veliki uspjeh i dokaz povjerenja investitora, stvarnost za građane mogla bi izgledati znatno drugačije.
Naime, riječ je o dugoročnom zaduženju sa kamatnom stopom od 6,25 posto, koje na naplatu stiže već 2031. godine. Drugim riječima, današnje odluke vlasti direktno će opteretiti buduće budžete, a time i građane.
Zaduženje kao “uspjeh” ili teret za budućnost
Vlada ovog bh. entiteta hvali se velikim interesom investitora, izlaskom na Londonsku berzu i rekordnom potražnjom za obveznicama. Međutim, iza te priče krije se jednostavna činjenica: novac koji je danas uzet moraće se vratiti i to uz kamate.
U prevodu, svaka marka koja se danas potroši kroz ovo zaduženje biće vraćena iz džepova građana u godinama koje dolaze.
I dok vlast govori o “strateškom upravljanju dugom”, postavlja se pitanje: U čijem interesu se zapravo upravlja tim dugom?
Socijalna mjera ili predizborni potez
Vrlo brzo nakon ovog zaduženja, Narodna skupština RS usvaja set zakona kojim se povećavaju plate za oko 44.000 budžetskih korisnika.
Povećanja su raspoređena na različite sektore: zdravstveni radnici dobijaju povećanja i dodatke, prosvjetni radnici i javne službe oko 5%, policijski službenici i do 10%, a dodatni zdravstveni dodatak ide i do 20% prosječne plate.
Za sve to potrebno je dodatnih 68,5 miliona KM iz budžeta.
Na prvi pogled pozitivna vijest. Veće plate, više novca za radnike. Međutim, suštinsko pitanje ostaje: odakle taj novac?
Odgovor je jednostavan – iz novog duga.
Kratkoročna korist, dugoročna cijena
Ovakva politika daje brze i vidljive rezultate. Građani će osjetiti povećanje plata već sada. Međutim, dugoročno gledano, cijena takvih odluka može biti veoma visoka.
Zaduženje od 500 miliona eura uz visoku kamatu znači: veće opterećenje budžeta u narednim godinama, manje novca za razvojne projekte, potencijalne nove poreze ili rezanja u budućnosti.
Drugim riječima, ono što danas izgleda kao “povećanje standarda”, sutra može postati teret koji će građani skupo platiti.
Dodajmo i da ovoga puta u investiranju u javni dug RS – a učestvuju najveći američki penzioni fondovi i osiguravajuća društva!? Da li ova informacija ima ikakve veze sa nedavnim lobiranjem rukovodstva ovog bh. entiteta u Vašingtonu?
Domaćinski ili politički potez
Upravljanje javnim finansijama podrazumijeva odgovornost i dugoročno planiranje. Međutim, kombinacija velikog zaduženja i brzog povećanja plata jasno ukazuje na drugačiji obrazac – politički, a ne ekonomski.
Posebno kada se uzme u obzir da se ovakve odluke donose u osjetljivim političkim momentima, kada je podrška građana ključna. Svi dobro znaju da je ovo izborna godina.
Povećanje plata danas može donijeti političke poene, ali dug koji ostaje sutra ne plaćaju političari, već građani. Očito je da se ozbiljno računa na kratku pamet naroda. Povećanje plata će se zapamtiti uoči izbora i nema sumnje da političari očekuju da će im se to isplatiti kada krenu da se gomilaju listići u glasačke kutije. To je primarno i najbitnije, a do vremena kada dug dođe na naplatu niko se neće ni sjećati šta je bio istinski motiv zaduženja.
Dok vlast govori o uspjehu na međunarodnom tržištu i povjerenju investitora, građani RS suočavaju se sa drugačijom realnošću: dug će morati biti vraćen uz kamate, a budžetski pritisak će se povećavati.
I zato ključno pitanje ostaje: Da li je ovo zaista ekonomski odgovorna politika ili kratkoročna kupovina socijalnog mira i političke podrške?
Jer historija nas uči jedno: dugovi države na kraju uvijek dolaze na naplatu narodu.
