Iako Hrvatska već godinama ima zakonske obaveze i različite mjere podsticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom, ova kategorija građana i dalje se suočava s velikim preprekama na tržištu rada.
Prema dostupnim podacima, Hrvatska se nalazi pri samom dnu Evropske unije kada je riječ o zaposlenosti osoba s invaliditetom. Razlika u zaposlenosti između osoba bez invaliditeta i osoba s invaliditetom iznosi čak 41 posto, dok je prosjek Evropske unije oko 24 posto. Lošiji rezultat od Hrvatske ima samo Rumunija.
Predrasude kao najveća prepreka
Predsjednik Saveza društava multiple skleroze Hrvatske Željko Pudić, koji i sam živi s multiplom sklerozom, ističe da su predrasude i dalje jedan od ključnih problema.
Kako navodi, iako je s dijagnozom radio gotovo cijeli radni vijek bez ijednog dana bolovanja, mnogi poslodavci osobe s invaliditetom i dalje doživljavaju kao manje produktivne radnike.
Broj zaposlenih raste, ali problem ostaje
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tokom prošle godine posao je dobilo više od 4.300 osoba s invaliditetom, što predstavlja rast u odnosu na raniji period.
Ipak, uprkos pozitivnom pomaku, broj nezaposlenih osoba s invaliditetom i dalje je visok, a njihov položaj na tržištu rada ostaje veoma težak.
Poslodavci često biraju plaćanje penala
U Hrvatskoj poslodavci koji imaju više od 20 zaposlenih zakonski su obavezni zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom ili, u suprotnom, plaćati posebne naknade i kazne.
Međutim, mnoge firme i dalje se radije odlučuju za plaćanje penala nego za zapošljavanje osoba s invaliditetom, što pokazuje da sami zakonski mehanizmi nisu dovoljni.
Potrebna promjena svijesti
Država nudi subvencije za plate, podršku za prilagođavanje radnih mjesta i različite olakšice, ali udruženja upozoravaju da bez promjene odnosa poslodavaca prema osobama s invaliditetom neće biti značajnijeg napretka.
Za razliku od Hrvatske, zemlje poput Njemačke, Austrije i skandinavskih država imaju razvijenije modele uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada. Ti sistemi se u većoj mjeri oslanjaju na fleksibilnije uslove rada, prilagođena radna mjesta i aktivniju podršku zapošljavanju.
