Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Riječ je zapravo o danu koji nas podsjeća da iza svake brojke stoji stvarna osoba, porodica i svakodnevna borba za dostojanstven život
Penzioneri, višečlane porodice, osobe s invaliditetom, nezaposleni i socijalno ugroženi građani svakodnevno se bore sa rastom cijena i nedostatkom sistemske podrške. Sve teže se podmiruju obaveze, a pomoć nije ravnomjerno raspoređena.
“Potrebno je izraditi socijalnu kartu, koja je osnov za ravnomjerniju i pravedniju raspodjelu pomoći. Sada dobijaju pomoć ljudi koji dobijaju minimalnu penziju, a partner im zarađuje preko hiljadu i po i možda i više, rade itd. A ljudi koji žive dvoje od minimalne penzije i imaju onkološkog bolesnika u porodici ne mogu da priušte sebi kvalitetniju socijalnu pomoć ili socijalnu zaštitu”, kazao je Omer Ključić iz Udruženja penzionera.
Od 2022. do 2024. stopa siromaštva u BiH porasla je sa 13% na 17%. Osim penzionera koji su najviše pogođeni, tu su i višečlane porodice. Iz Udruženja “Porodice tri plus” navode da je sramota da se u 21. vijeku navodi kako su najveći izazovi hrana i odjeća, jer bi trebalo da se podrazumijeva da je to obezbjeđeno.
“Zar u 21. vijeku da pričamo da je luksuz otići u pozorište, da je luksuz baviti se sportom, da je luksuz imati dvoje patike i trenerku za treniranje, da je luksuz imati neformalno obrazovanje, to nije luksuz, to je potrebno. Zato tražimo rješenje u sistemskoj podršci materijalnim i nematerijalnim sredstvima. Mi to pokazujemo svojim radom, imamo usvojene mjere pogotovo za višečlane porodice, sad samo treba ući na sva vrata i otvoriti sve prostorije podrške”, istakao je Mustafa Vlahovljak iz Udruženja “Porodice tri plus”.
Ekonomska slika dodatno otežava položaj najugroženijih. Stručnjaci upozoravaju da su nejednakost i socijalna nebriga postale jedno od ključnih pitanja.
“Imamo klasu bogatih koja povećava štednju, a imamo ogromnu većinu siromašnih koja povećava kredite i zaduženost, ekonomija stagnira ili je u padu i sve to stvara kombinaciju dijelom objektivnih, alli najvećim dijelom subjektivnih faktora gdje siromaštvo velikog broja građana BiH direktna posljedica činjenja i nečinjenja vlasti, odnosno potpune nebrige i zanemarivanja njihovih potreba”, smatra ekonomista Igor Gavran.
U takvim okolnostima građani se najviše oslanjaju na humanitarne organizacije. Svakodnevno, širom zemlje, nastoji se pomoći ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.
“Prvenstveno kroz kuhinje Crvenog križa koje imamo u Sarajevu, Mostaru i Ljubuškom, dnevno opslužujemo 1.506 korisnika. Oni korisnici koji nisu u mogućnosti da dođu u kuhinju Crvenog križa, volonteri i zaposlenici dostavljaju te obroke na njihove adrese. Također, Crveni križ u skladu sa svojim planom i programom za ljude u stanju socijalne potrebe godišnje planira i podjelu paketa hrane i higijene”, naglasio je Daniel Tučić, sekretar Crvenog krsta FBiH.
“Svim ovim ljudima koji se nama javljaju, kojima mi pomažemo, mnogo više znači to što imaju na koga da se oslone, znači im briga i pažnja, da imaju osjećaj da nisu zaboravljeni. Jer ipak veliki broj njih nema nikoga u svojoj blizini i žive sami godinama, možda i u nekim nepristupačnim dijelovima BiH, tu smo za njih, razgovaramo s njima, mogu nam se obratiti kad god im je nešto potrebno”, poručila je Maja Arslanagić, PR organizacije Pomozi.ba.
U zemlji u kojoj sve više ljudi živi na ivici siromaštva, solidarnost i empatija ostaju najvažniji oblici podrške jer, dok vlast podmiri svoje obaveze, za građane ostane vrlo malo ili ništa.
Izvor: N1
