Kako računi za energiju rastu, tako se budućnost snabdijevanja sve više dovodi u pitanje. Dobit se privatizuje, a gubitke plaća zajednica, piše Inforadar. Postoji li izlaz iz energetskog siromaštva pojedinaca i zajednice, i zašto se od tog izlaza bježi?
Bosna i Hercegovina tone u gubitak energetskog suvereniteta. Brojni projekti koji se realizuju u proteklim godinama ne služe nikom osim investirorima. Oni ubiru čistu finansijsku korist, dok lokalna zajednica ostaje sa presušenim koritima, devastiranim biodiverzitetom i uništenom lokalnom infrastrukturom čiju sanaciju na kraju plaćaju građani. Ako do sanacije dođe.
Umjesto da budu društvena svojina i resursi zajednice, prirodna dobra postaju ekskluzivna roba. Kada privatni projekat propadne, kada se iscrpe resursi ili kada dođe do ekološke katastrofe, „privatnici“ se povlače sa profitom, a zajednici ostaje dug. Ako je to ikad i bila slučajna greška u sistemu, danas je jasno da se ona pretvorila u modus operandi servisa za legalizaciju i transfer javnog bogatstva u privatne džepove.
U procesu pustošenja industrijskog nasljeđa bivše države, ranija faza osmišljenja je tako da rad rudara finansira plate glomazne administracije u energetskim koncernima. Rudari su se borili zastarjelom opremom, često bez uplaćenih doprinosa, zdravstvenog osiguranja i osnovnih uslova zaštite na radu. Dobit od prodate struje ili uglja išla je u budžete i privatne džepove, a rudari su plaćali cijenu sopstvenim zdravljem i životom. Danas traje nova faza u borbi za industrijsko nasljeđe. Pod krinkom ekološke svijesti i prioriteta novog modela rasta i razvoja zatvaraju se pogoni koji su podizali i održavali zajednice, kao da prelaznog rješenja nema. Rudari se portretišu kao relikt prošlosti i balast kojeg se treba riješiti, pa se time pravda i izostanak stvarnog plana za socijalnu podršku. Talas te devastacije predstavlja se kao cijena tranzicije koja ne pogađa sve, već samo radnike i njihove porodice. Kao da rad u mraku i opasnosti za račun malobrojnih nije osnovni model upravljanja sistema koji je zarobio društvo i institucije.
U intervjuu koji je Inforadaru dao prije dvije godine, Saša Kukolj, predsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske, upozoravao je na ogroman uticaj državne birokratije ogroman kada je u pitanju sputavanje prava radnica i radnika i mogućnosti demokratizacije vlasništva nad preduzećima i prirodnim resursima. “Država je trebala sebi da ostavi model u vlasničkoj strukturi koji bi dao mogućnost korigovanja ili uticaja na upravljanjem eksploatacijom resursa, što se može postići kroz zakone i kvalitetnim upravljanjem. Država je morala da omogući pojavljivanje društvenih kompanija i preduzeća sa proizvodom koji će se na tržištu prodavati” – rekao je Kukolj.
Za to, ipak nije bilo sluha donosilaca odluka. O tome svjedoči i uzurpacija prava radnika privatizovane zeničke željezare i namjera za likvidacijom preduzeća. S gubitkom od 320 miliona konvertibilnih maraka, zenička željezara danas se nalazi u predstečajnom procesu. O prijedlogu za otvaranje postupka vanredne uprave nad novim pravnim licem u vlasništvu Gordana Pavlovića Gocija raspravljaće se 10. jula, na prvom ročištu pred Općinskim sudom u Zenici.
Uzurpacija prava rudara aktielna je u Zeničko-dobojskom kantonu u još tri slučaja. Zbog toga su rudari iz rudnika Zenica, Kakanj i Breza za ovu sedmicu najavili okupljanje ispred Zavoda zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona. Oni će, kažu, izraziti nezadovoljstvo zbog toga što ne mogu da ovjere knjižice jer nemaju zdravstveno osiguranje.
“Nadležnim institucijama ranije upućivani zahtjevi i urgencije za rješavanje ovog problema, ali da konkretnih pomaka nije bilo. Zbog toga je donesena odluka da se organizuju protesti ispred Zavoda zdravstvenog osiguranja ZDK, uz očekivanje da će se pridružiti više od hiljadu rudara iz sva tri rudnika. Ovo je upozorenje da se problemi rudara više ne mogu ignorisati. Ljudi koji svakodnevno rade u najtežim uslovima, duboko ispod zemlje, očekuju da država i nadležne institucije konačno preuzmu odgovornost i osiguraju ono što svakom radniku pripada – pravo na liječenje i dostojanstven život.”, kaže Abdel Fazlić, predsjednik sindikata.
Društvena svojina – da li to postoji?
Gušenje rudnika prati otvaranje novih, privatnih i ilegalnih. Spore i zamorne birokratske procedure ekstraktivizma, eksploatacije i privatizacije u novije vrijeme zamijenila je strepnja od gubitka političke kontrole. Ogledni primjer je raspolaganje s lignitom koje je započeto nelegalno, bez dozvole, koncesije, ugovora u Bukovoj kosi i Bistrici, kod Prijedora. Do toga je došlo uprkos obraćanju mještana lokalnim i entitetskim vlastima, inspekcijama, pravosuđu, seriji protesta koji su okupili brojne građane, i na kraju garancije tadašnjeg entitetskog predsjednika da će prljav posao prestati. daišta od navedenog nije zaustavilo „Drvo – Export“ iz Teslića da nastavi iskopavanje koje je započeo još u oktobru 2023. godine. Prva ekološka dozvola izdata je u maju 2025. godine. Zbog neregularnosti u izdavanju dozvole poništena je odlukom Okružnog suda u Banjaluci sedam mjeseci kasnije, u decembru 2025. Ipak, resorno ministarstvo izdalo je novu dozvolu. Radovi su nastavili, a iza sebe su ostavili pustoš, uništenu vodu i zemlju, garež požara koji je izazvan eksploatacijom i smrad sumpora u kome su se gušili čak i u centru Prijedora.
Isti „investiror“ nastavio je po starom i u Bistrici. Ekološka dozvola za taj ove godine poništena je po treći put.
„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju, zbog čega su prouzrokovali trajnu štetu i pustoš”, rekao je Zoran Ninić, mještanin Bistrice.
Centar za životnu sredinu obavijestio je javnost još uvijek očekuje početak suđenja u sporu mještana MZ Bistrica protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora, po tužbi iz decembra 2023. godine. “Sudski postupak, čiji početak je najavljen za proljeće 2026. godine, još uvijek nije započeo. Ipak, u postupku, koji za cilj ima utvrđivanje povrede osnovnih ljudskih prava i pravične naknade, višestruka poništavanja dozvola i propusti nadležnih institucija će služiti kao bitan dokazni materijal”, kažu u Centru za životnu sredinu.
Ima li kraja malignom vanjskom uticaju?
Da se Bosni i Hercegovini ipak nudi „energetska sigurnost“ ali ne i suverenitet pokazuje slučaj Južne interkonekcije. Pod diplomatskim pritiskom Sjedinjenjih Američkih Država, Federacija BiH donijela je u aprilu ove godine godine odluku da pristupi realizaciji “Južne interkonekcije”. Na velika vrata i za velik novac dovodi se plin, a po svemu sudeći I nepoznat investitor bez iskustva u ovoj oblasti, upozoravaju aktiviszi.
Nakon što je tadašnji američki ambasador u obraćanju parlamentu zamijenio ulogu resornog odbora, i obratio se umjesto njih, aktivisti su upozorili na brojne neregularnosti. Ključna prava i obaveze investitora ostaju nedefinisane i prepuštene naknadnim dogovorima između Vlade FBiH i privatne kompanije, što predstavlja ozbiljan pravni i finansijski rizik za FBiH, upozoravali su iz Aarhus centra.
“Radi se o prijedlogu Zakona koji nije u skladu sa Ustavom BiH, Ustavom FBiH, pravnom stečevinom EU, kao ni zakonima BiH i FBiH, te ga je Vlada FBiH dužna povući radi zaštite javnog interesa”, rekla je Nina Kreševljaković, predstavnica Aarhus centra u BiH.
Aktivisti su upozoravali da nema opravdanja za ovakav potez ni prema Zakonu o koncesijama, budući da zakon propisuj da se prikupe najpovoljnije ponude više ponuđača i tako dobije najbolje rješenje od kompanija koje imaju relevantno iskustvo i zadovoljavaju tražene kriterije.
“U trenutku kada svjedočimo novoj svjetskoj energetskoj krizi koja je još jednom prouzrokovana ovisnošču o fosilnim gorivima i kada Evropa intenzivno ulaže u mjere kojima će se smanjiti ovisnost o fosilnom gasu, ulaganje u projekte višestrukog povećanja ovisnosti o uvoznom fosilnom gorivu, u državi koja gotovo da ne troši gas, predstavlja dugoročni rizik za energetsku i finansijsku stabilnost FBiH”, rekao je tada Gligor Radečić iz CEE Bankwatch Network.
CEE Bankwatch i Aarhus centar isticali su da se predloženim zakonom omogućava netransparentna i nezakonita dodjela kapitalnog infrastrukturnog projekta, bez izrade studije izvodljivosti i provođenja tendera, na štetu javnog interesa građana i države Bosne i Hercegovine.
Ni ova ni ranija upozorenja da drastičan rast cijena plina ne daje ni nazkanu da će to biti najjeftinije gorivo, prvenstveno zato što je poznato da je LNG skuplji od plina koji se trenutno koristi, nisu zabrinuli Parlament F BiH. Sada, kako ocjenjuju aktivisti, populizam u službi geopolitike koji će bosanskohercegovački i hrvatski građani skupo platiti može dovesti do toga da se u mjere energetske efikasnosti i u smanjivanje rasipanja energije uopšte ne ulaže. To bi moglo rezultirati i izostankom subvencija građanima za fotonaponske elektrane i ugradnju toplotnih pumpi i u obnovljive izvore energije.
Sunce tuđeg neba
Procjene stručnjaka govore da bi iznos naknade za stimulaciju obnovljivih izvora energije do 2035. godine mogao činiti čak 12% od iznosa računa za električnu energiju.
Dok troškove naknade za subvencije u polju obnovljivih izvora energije snose krajnji potrošači, putem računa, građanke i građani su u izrazito neprimjerenom položaju. Analize koje prate probleme u oblastima obnovljivih izvora energije u Bosni i Hercegovini više puta su utvrdile da je proces promocije i stimulisanja proizvodnje električne energije iz OIE u FBiH neadekvatno uređen i nedovoljno transparentan te pogoduje samo pojedinim investitorima.
Slučaj Solarne elektrane Hodovo kod Stoca koji je analizirao Transparency International u Bosni I Hercegovini tokom 2026. godine pokazuje da se na elektroenergetski sistem i tok energetske tranzicije utiče i kroz prenamjenu i prodaju državnog zemljišta, uz netransparentnost procedura i dodjelu poticaja finansiranih sredstvima građana.
“Problemi i rizici u oblasti obnovljivih izvora energije zahtijevaju hitnu reformu. Potrebno je uvesti transparentne procedure dodjele, jasan nadzor nad dodjelom kvota, obavezno uključivanje lokalnih zajednica, te integraciju ekoloških i socijalnih studija u planiranje projekata. Samo kroz kombinaciju transparentnog upravljanja, tržišnih mehanizama i participativnog pristupa, BiH može osigurati da poticaji služe ne samo vlasnicima, već i društvenoj dobrobiti, energetskoj neovisnosti i održivoj tranziciji prema zelenoj energiji”, navodi se u analizi TI BiH.
Slične namjere vlasti zabrinjavaju i građane u Nevesinju i Gacku. Tvrde da je njihov opstanak i opstanak njihovog mogućeg poslovanja i održavanja radinosti ugrožen zbog namjera privatnih investitora.
Zabrinuta namjerama vlasti da dodijele koncesije za izgradnju solarnih elektrana na najplodnijem obradivom zemljištu, u Nevesinjskom polju, grupa građana organizovala je potpisivanje peticije koju je u kratkom roku potpisalo skoro 5.000 punoljetnih građana sa područja ove opštine. Mještani su odlučni da zaštite najmanje 1000 hektara plodnog poljoprivrednog zemljišta, o čemu je ranije pisao Inforadar. Inicijativu je jednoglasno podržala i Skupština opštine Nevesinje, odlukom o zabrani gradnje solarnih eleketrana u vodozaštitnom pojasu i na plodnom poljoprivrednom zemljištu. No, dalji ishod zasad je nepoznat.
Građanska inicijativa “Stop izgradnji solarne elektrane na poljoprivrednom zemljištu u Mjesnoj zajednici Stepen“ iz Gacka uputila je Skupštini opštine Gacko inicijativu da odbrane interese mjesne zajednice. Predsjednik Inicijativnog odbora Jevto Avdalović obrazložio je pokretanje inicijative stanovnika Stepena i okolnih sela zabrinutošću zbog plana izgradnje solarne elektrane i trajnih negativnih posljedica koje bi ona mogla ostaviti na poljoprivredno zemljište, stočni fond i opstanak ljudi na tom području. Lokalni parlament poslije dvočasovne diskusije jednoglasno je podržao inicijativu. Ukoliko se investitor ponovo javi, načelnik i opštinska uprava dužni su da obavijeste sve zainteresovane strane, piše u zaključku sjednice lokalnog parlamenta.
Govoreći inicijativi koja se ponajviše tiče odluka Vlade RS, resorni ministar Petar Đokić rekao je za Direkt portal da je ugovor o koncesiji u pripremi za potpisivanje, na osnovu odluke koje je donijela entitetska vlada. Rok za potpisivanje ugovora o koncesiji istekao je, piše Direkt, prije više od mjesec dana.
O stvarnim mjerama energetske efikasnosti i realne energetske tranzicije nema riječi u ovoj predizbornoj godini. Nema riječi ni o mjerama za saniranje energetskog siromaštva, poticajima za stanovništvo na rubu egzistencije. Direktne subvencije, očigledno, imaju samo jednu adresu. Onu na koju će u godinama koje slijede doći i računi tzv. energetske tranzicije.
