Kako rast cijena briše godišnji rast plaća
Dok cijene energenata na globalnom tržištu bilježe konstantan rast, kupovna moć građana svakodnevno slabi, a sve je izvjesnije lančano poskupljenje koje će se neminovno preliti na sve sektore privrede. Ono što je danas realnost na benzinskim pumpama, gdje prosječna cijena dizela u Bosni i Hercegovini već iznosi 2,95 KM, sutra će se odraziti na cijene osnovnih životnih namirnica, transporta, proizvodnje i usluga. Ekonomisti upozoravaju da nije riječ samo o poskupljenju goriva na pumpama, već o dubljem i ozbiljnijem problemu – inflatornom udaru koji dolazi izvana, a koji pogađa sve slojeve društva.
Naime, rast cijena nafte na svjetskim berzama, uzrokovan eskalacijom sukoba na Bliskom istoku i nestabilnošću globalnih lanaca snabdijevanja, direktno utječe na cijenu sirove nafte, a samim tim i na derivate. Bosna i Hercegovina, kao mala i izrazito otvorena ekonomija, izuzetno je osjetljiva na ovakve vanjske šokove. Svaki poremećaj na globalnom tržištu brzo se prenosi na domaće tržište, stvarajući unutrašnje poremećaje koji pogađaju privredu i građane. Upozorenja stručnjaka, koja su stizala od samog početka eskalacije sukoba, danas postaju stvarnost – lančana poskupljenja više nisu mogućnost, već izvjesnost.
Posebno zabrinjava činjenica da je stopa samodovoljnosti u proizvodnji hrane izuzetno niska. Naime, procjenjuje se da se čak oko 80% hrane koja se konzumira uvozi, što domaće tržište čini izuzetno ranjivim na globalne poremećaje i rast cijena na svjetskim berzama. To znači da domaća ekonomija nema mehanizme zaštite od inflatornih pritisaka, već ih u potpunosti prenosi na potrošače. Kada se na to nadoveže rast cijena goriva, koji direktno poskupljuje transport i logistiku, dolazi do kumulativnog efekta – uvozni proizvodi postaju skuplji, dok domaći proizvođači, suočeni s višim troškovima proizvodnje i transporta, također moraju korigirati cijene.
U takvim okolnostima, kupovna moć građana naglo opada. Prosječna potrošačka korpa, prema posljednjim pokazateljima, dostigla je iznos od oko 3.400 KM, što je cifra koju prosječna porodica sve teže prati. Plate ne prate rast troškova života, a najavljeno “stezanje kaiša” postaje svakodnevna realnost za sve veći broj ljudi. Građani svjedoče da se suočavaju s ozbiljnim izazovima u pokrivanju osnovnih mjesečnih troškova, dok im mogućnost za bilo kakvu štednju ili dugoročno planiranje postaje gotovo nemoguća misija.
Na ozbiljnost situacije upozoravaju i trgovci, koji ističu da su proizvodi s najvećim troškovima dostave prvi na udaru poskupljenja. Logistički lanac, dodatno opterećen rastom cijena goriva i nestabilnošću transportnih ruta, stvara pritisak na marže, a krajnji trošak neminovno se prenosi na potrošače. Upozorenja dolaze i od proizvođača, koji naglašavaju da bez snažnijeg oslonca na domaću proizvodnju i smanjenja zavisnosti od uvoza, zemlja ostaje potpuno nezaštićena pred globalnim ekonomskim turbulencijama.
Sve navedeno upućuje na zaključak da je pred društvom dug i težak period ekonomske stabilizacije. Lančana poskupljenja već su izvjesna, a njihov krajnji učinak osjetit će svi – od najvećih privrednih subjekata do najosjetljivijih kategorija stanovništva. Uspostavljanje dugoročnih mjera zaštite domaćeg tržišta, podsticanje domaće proizvodnje i smanjenje zavisnosti od uvoza nameću se kao ključni prioriteti, no pitanje je koliko će vremena biti potrebno da se takvi mehanizmi uspostave i počnu davati rezultate.
