Zastarjele termoelektrane guraju Bosnu i Hercegovinu u energetsku krizu
Proizvodnja električne energije u Bosni i Hercegovini opada zbog hroničnog nedostatka uglja, sve češćih kvarova i dugotrajnih remonta termoelektrana. U periodima povećane potrošnje, nedostajuće količine struje nadoknađuju se skupom kupovinom na regionalnom tržištu, što dodatno opterećuje već narušene finansije javnih elektroprivreda.
Prema ocjenama energetskih stručnjaka, problem nedostatka električne energije mogao bi postati sve izraženiji u narednom periodu. Ključni uzrok leži u dugogodišnjem oslanjanju na zastarjele termoenergetske kapacitete, uz istovremeni izostanak ozbiljnijih investicija u nove izvore energije. Dodatni teret predstavlja i izostanak podrške konceptu građanske energije, što usporava nužnu tranziciju sektora.
Loše planiranje i dotrajali kapaciteti
Proizvodnja u velikoj mjeri zavisi od termoelektrana koje su tehnološki prevaziđene i čiji su blokovi u prosjeku stariji od pola stoljeća. Problemi s nedovoljnim snabdijevanjem ugljem iz domaćih rudnika direktno ograničavaju rad ovih postrojenja, zbog čega se iz godine u godinu bilježi pad proizvodnje.
Istovremeno, havarijski ispadi su sve učestaliji, a trajanje prekida u radu sve duže. Ni planirani remonti ne prolaze bez problema – zbog lošeg planiranja i organizacionih nedostataka, ovi zahvati traju znatno duže od predviđenog. Navedeni problemi odnose se podjednako na termoelektrane u sastavu javnih preduzeća u oba entiteta, dok privatna termoelektrana puštena u pogon 2016. godine, koja koristi moderniju tehnologiju, nema takvih poteškoća i ostaje ubjedljivo najveći izvoznik struje iz BiH.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, bruto proizvodnja električne energije u januaru ove godine iznosila je 1.487 GWh, pri čemu su hidroelektrane učestvovale sa 49,2 posto, termoelektrane sa 45,6 posto, a obnovljivi izvori (solar i vjetar) sa svega 5,2 posto. Poređenja radi, proizvodnja u januaru prošle godine bila je viša i iznosila je 1.573 GWh.
Finansijski gubici i partokratsko upravljanje
Poseban problem predstavlja način upravljanja javnim elektroprivrednim preduzećima, gdje se, prema ocjenama analitičara, politički interesi često stavljaju ispred ekonomske logike. Posljedice su vidljive u finansijskim izvještajima: najveće javno preduzeće u Federaciji BiH zabilježilo je 2023. godine rekordan gubitak od oko 331,7 miliona KM. Iako je u narednim godinama minus smanjen, on je i dalje prisutan, sa gubitkom od 52,3 miliona KM u 2025. godini.
Kao jedan od razloga gubitaka često se ističe činjenica da je cijena električne energije za domaćinstva niža od proizvodne. Međutim, analitičari upozoravaju da se u javnosti nedovoljno govori o načinu na koji se vrši kupovina nedostajuće energije na tržištu. Kvalitetno planiranje nabavke, poznato kao bilansiranje, omogućava da se čak i u deficitarnim periodima energija kupuje unaprijed po povoljnijim cijenama.
Kao primjer dobrog upravljanja u otežanim okolnostima navodi se slučaj Elektroprivrede HZHB, koja uprkos većem proizvodnom deficitu u odnosu na potrošnju ostvaruje pozitivne rezultate zahvaljujući povoljnijoj i dobro isplaniranoj nabavci. Takođe, portfolio ove kompanije oslanja se više na hidroenergiju, čiji su troškovi proizvodnje znatno niži nego u termosektoru, koji u nekim dijelovima BiH čini i do 75 posto proizvodnje.
Raste uvozna zavisnost
Podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni potvrđuju negativne trendove. Tokom prošle godine Bosna i Hercegovina uvezla je električnu energiju u vrijednosti od približno 629 miliona KM, što je više nego dvostruko povećanje u odnosu na godinu ranije. Ovakav nagli porast, upozoravaju iz Vanjskotrgovinske komore BiH, ukazuje na izražen energetski disbalans i pad domaće proizvodnje.
U prva tri mjeseca ove godine uvoz električne energije iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore iznosio je 124,7 miliona KM. Iako je u istom periodu zabilježen i izvoz od oko 180 miliona KM (najvećim dijelom zahvaljujući privatnoj termoelektrani), povećani uvoz jasno ukazuje na rastuću zavisnost od regionalnog tržišta.
Dodatni udarac izvozu predstavlja uvođenje CBAM mehanizma Evropske unije od 1. januara 2026. godine, kojim se električna energija proizvedena iz uglja oporezuje taksama na emisiju CO2, što dodatno urušava konkurentnost bh. termosektora.
Nezaustavljiv pad i izostanak tranzicije
Stručna javnost upozorava da proizvodnja iz termoelektrana nezaustavljivo opada. Rudnici u državnom vlasništvu suočavaju se sa hroničnim nedostatkom uglja i decenijama lošeg poslovanja, opterećenog koruptivnim javnim nabavkama. Pojedini rudnici i dalje funkcionišu kao jamska postrojenja sa izuzetno teškim uslovima rada, dok se sve više oslanja na kupovinu lošijeg uglja od privatnih koncesionara po znatno višim cijenama.
Sve to rezultiralo je ogromnim finansijskim gubicima i dovelo rudarski sektor do ruba održivosti. Uprkos činjenicama, još uvijek izostaje jasna i hrabra politička odluka o budućnosti ovih preduzeća.
Dodatni izazov predstavlja potpuni izostanak značajnijih rezultata u energetskoj tranziciji. Iako je BiH još prije dvije decenije preuzela međunarodne obaveze u pravcu dekarbonizacije, značajniji projekti novih proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora nisu realizovani u okviru javnih preduzeća. Neuspjeli pokušaji izgradnje velikih energetskih objekata dodatno su usporili modernizaciju sektora i ostavili BiH zarobljenu između zastarjele proizvodnje i sve većih potreba za uvozom.
