Voće i povrće u BiH dostižu cijene mesa, a građani sve teže prate nova poskupljenja
Cijene osnovnih namirnica rastu gotovo svakodnevno, a voće i povrće već se upoređuje s mesom kao nova standardna mjera inflacije. U istom ritmu stiže i odluka o poskupljenju plina za 4,59 posto, i to retroaktivno od 1. aprila, što dodatno potvrđuje da se cijene ne povećavaju samo u sadašnjem trenutku nego se primjenjuju i unazad. Struka upozorava da bi se trend rasta mogao nastaviti.
Neumoljivo rastu cijene osnovnih životnih namirnica, gotovo na dnevnom nivou. Teško ih je sve zapamtiti, kažu građani, ali tome svjedoči poluprazna torba pri povratku iz kupovine. Kupci na sarajevskim pijacama i u marketima izražavaju ogorčenje i zabrinutost zbog novih cijena. Jedna sugrađanka ističe da su cijene postale kriminalne, navodeći primjer paradajza od deset maraka po kilogramu, i dodaje da se nakon dvomjesečnog boravka u inostranstvu vratila u potpuno drugačiju ekonomsku stvarnost. Pojedini stariji građani kažu da više i ne obraćaju pažnju na konkretne iznose jer su se navikli na stalne promjene i probleme koji traju decenijama.
Drugi sagovornici upoređuju situaciju sa životom u inostranstvu. Iako je nominalna valuta u evropskim zemljama euro, a u BiH marka, odnos primanja i troškova znatno je povoljniji van granica zemlje. Primjera radi, penzionerska domaćinstva sve teže sastavljaju kraj s krajem, a pojedina navode da im penzija i dodatna pomoć članova porodice jedva pokrivaju osnovne režijske troškove koji za manji stan iznose oko 300 maraka. Za hranu ostaje sve manje prostora u budžetu, posebno imajući u vidu aktuelne cijene voća i povrća koje su dostigle ili čak premašile cijene mesa. Na tržnicama se kilogram paprike ili paradajza kreće oko 10 KM, krastavca 7 KM, boranije 15 KM, dok su jagode 7 KM, a banane 4 KM. Nekada je bilo nezamislivo da svježe povrće i voće ovako snažno opterećuju kućni budžet.
Prema procjenama iz Udruženja za zaštitu potrošača Futura, četvoročlanoj porodici za osnovne prehrambene potrepštine potrebno je izdvojiti oko 1.700 maraka mjesečno. Ističe se zabrinjavajući podatak da građanin s prosječnom platom u BiH praktično radi samo da bi prehranio porodicu, što onemogućava bilo kakav razvoj ili kvalitetniji život. Radi poređenja, u razvijenim evropskim ekonomijama na hranu se troši oko 30 posto prosječnih primanja.
Ekonomski analitičari upozoravaju da odbijanje ukidanja akciza na gorivo vodi ka daljem osiromašenju stanovništva. Neintervenisanje na cijeni goriva izaziva domino efekat koji se prelijeva na cijene svih drugih usluga i proizvoda. Istovremeno, rast tih cijena povećava prihode Uprave za indirektno oporezivanje po osnovu PDV-a od 17 posto, koji se obračunava na već uvećane iznose. Na taj način budžeti entiteta ostaju puni, dok se kupovna moć građana topi.
Nadležni u Federaciji BiH najavljuju nove mjere za stabilizaciju cijena do 1. maja. Trenutno je u FBiH na snazi mjera sa 63 zaključana proizvoda, dok se u Republici Srpskoj primjenjuje ograničenje marži na određene artikle. Ostaje nejasno stanje robnih rezervi u Federaciji BiH, jer podaci o raspoloživim količinama nisu dostupni javnosti, dok je slična institucija u Republici Srpskoj otišla u stečaj. Hoće li najavljene nove mjere donijeti stvarno olakšanje građanima, zasad je teško reći. Među stanovništvom prevladava stav da je povjerenje u sistemska rješenja poljuljano, a osnovni utisak s terena je da je svaka naredna kupovina skuplja, a kesa praznija nego prethodni put.
