Kako ovih dana upozorava Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona nema zaposlen – niti jedan vodni inspektor, prenosi Odgovorno.
Iskrenost vlasti u odnosu prema pravnoj državi, odnosno zaštiti građana i prirode od kršenja zakona, ogleda se, između ostalog, i u kapacitetima i radu njenih inspekcijskih organa.
Kad recimo predvidite da vam čitav Kanton Sarajevo ima samo 4 šumarska inspektora, a onda još uglavnom funkcioniše sa 2, onda je logično da se dešavaju krađe i devastacije bez ikakvih posljedica (kako 2 ili 4 čovjeka mogu pokriti čitav taj ogromni prostor?). Ali je logično i da je vlast koja kreira i održava takav okvir suodgovorna za sva kršenja zakona koja se dešavaju u tom kontekstu (Dakle, ako znaš i mediji i nevladine organizacije te upozoravaju na posljedice, a ti ništa ne radiš da poboljšaš zaštitu, naravno da si odgovoran.).
U Unsko-sanskom kantonu ta stvar je dovedena do apsurda. Neprocjenjivo vrijedni vodni potencijal tog područja, koji je izložen različitim atacima, trebala bi da, prema važećoj sistematizaciji Kantonalne uprave za inspekcijske poslove štite dva vodna inspektora. No, ni taj ionako beznačajni, simbolični, broj (u odnosu na obim i značaj posla i vrijednost onog što treba štititi) lokalne vlasti nisu obezbijedile.
Kako ovih dana upozorava Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona nema zaposlen – niti jedan vodni inspektor.
Logična posljedica takvog institucionalnog nemara je da u USK tokom 2024, 2025. i dosadašnjeg dijela 2026. godine nisu ni vršeni inspekcijski nadzori u oblasti vodne inspekcije.
“Uzimajući u obzir činjenice da je prisutan trend povećanje pritisaka na vodne resurse, što uključuje porast brojnih privrednih aktivnosti koje utiču na kvalitet i kvantitet voda i ispuštanje otpadnih voda mimo utvrđenih graničnih vrijednosti, ova situacija može ostaviti katastrofalne posljedice po riječne ekosisteme pritoka Une koje spadaju u kategoriju voda drugog reda (kantonalna nadležnost).”, upozoravaju iz Fondacije ACT.
Slična situacija je i na nivou Federacije, gdje Federalni vodni inspektorat raspolaže s tek pet zaposlenih vodnih inspektora, od kojih je “dvoje veći dio godine na bolovanju”.
A naravno da taj broj ne može pružiti efektivnu zaštitu vodnog bogatstva ovog entiteta (ne mogu zaštititi ni Unu, da se samo njom bave), da naprosto fizički ne mogu stići izvršiti nadzore po prijavama fizičkih i pravnih lica, zbog čega desetine zahtjeva po pravilu stoji u kategoriji “na čekanju”.
Treba li civilno društvo, opet, po ko zna koji put, da vlastima objašnjava da treba da rade svoj posao i kako da ga rade i šta im je za to potrebno?
