Zabrana protesta u Banjaluci – Ozbiljan udar na pravo građana
Zabrana protesta u Banjaluci ponovo je otvorila pitanje prava na slobodu govora i okupljanja u Republici Srpskoj. Mirno okupljanje građana sa planine Ozren, planirano za danas ispred Narodne skupštine, otkazano je nakon što je policija donijela rješenje o zabrani. Ekološko udruženje koje je organizovalo skup ističe da je namjera bila isključivo da se javno izrazi protivljenje najavljenim rudarskim istraživanjima na Ozrenu.
Sporne odluke i kratki rokovi
Prema saopštenju nadležnih, zabrana se pravdala činjenicom da predložena lokacija nije predviđena za javna okupljanja. Takođe, procijenjeno je da bi skup mogao narušiti javni red i mir. Organizatorima je, međutim, rješenje uručeno neposredno uoči planiranog termina. Zbog toga je i samo pravo na žalbu postalo praktično neupotrebljivo.
Pravni stručnjaci upozoravaju da je ovakvo postupanje nezakonito i opasno. Istaknuto je da zabrana mirnog okupljanja mora biti krajnja mjera. Ona mora biti zasnovana na jasnim, konkretnim i dokazanim razlozima. Dodaje se da u rješenju nisu navedene konkretne činjenice. Nema imena, nema radnji, niti dokaza o stvarnoj opasnosti. Umjesto toga, zabrana se oslanja na neodređene i neprovjerljive operativne informacije. Time je pravo na miran protest ugušeno unaprijed, bez šanse da se održi.
Protivljenje rudarskim istraživanjima
Najava protesta uslijedila je nakon što je jedna kompanija obavijestila lokalnu opštinu da planira započeti detaljna geološka istraživanja na istražnom prostoru „Petrovo“. Ove aktivnosti izazvale su snažno protivljenje mještana i predstavnika lokalne vlasti. Građani su svoj stav već iskazali na referendumu. Tamo se čak 98 odsto izašlih birača izjasnilo protiv realizacije geoloških istraživanja. Uprkos tome, odluka o zabrani protesta u Banjaluci donesena je bez razmatranja alternative.
Loši zakoni i neprepoznavanje spontanih okupljanja
Analitičari ljudskih prava upozoravaju da ovakve odluke proizlaze iz lošeg zakonskog okvira. Prije svega, problem je Zakon o javnim okupljanjima koji se proizvoljno tumači. Ograničena su mjesta dozvoljena za okupljanje, a spontana okupljanja građana se uopšte ne prepoznaju. Kada se zabrana uruči nekoliko sati prije skupa, žalba ministarstvu postaje besmislena formalnost. Postavlja se pitanje da li je iko ikada dobio odgovor na žalbu u tako kratkom roku.
Sporno je i samo obrazloženje zabrane. U većini slučajeva, razlog je uvijek potencijalno ugrožavanje javnog reda i mira. Ovaj termin je izuzetno arbitrarano. Zbog toga je ovaj slučaj još jedna potvrda svih rupa i manjkavosti zakona. Zakon o javnom okupljanju ne bi trebao da bude prepreka kada ljudi brane svoje životne interese i kritikuju stvari koje se direktno tiču njihovih zajednica.
Udar na ekološke aktiviste
Zabrana protesta u Banjaluci samo je jedan u nizu primjera udara na ekološke aktiviste. Oni pokušavaju da odbrane prirodna dobra Bosne i Hercegovine. Radi se o borbi za zaštitu prirode i javni interes. Građani traže podršku institucija u proceduri zaštite planine, možda čak i njenog proglašenja nacionalnim parkom. Međutim, umjesto da zaštiti pravo na mirno okupljanje, policija ga je predstavila kao bezbjednosni problem.
Član 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima jasno štiti pravo na mirno okupljanje. Praksa Evropskog suda obavezuje države da pokažu toleranciju. Obaveza policije nije da unaprijed utiša građane, nego da omogući da se miran skup održi bezbjedno. Zbog toga je podnesena hitna žalba, sa zahtjevom da se nezakonita zabrana poništi. Takođe, ističe se plod lošeg zakona o geološkim istraživanjima. Taj zakon je isključio lokalne zajednice iz odlučivanja o tome ko može da vrši istraživanja na njihovoj teritoriji. Vjerovatno se iza toga kriju materijalni interesi i druge koristi od davanja koncesija privatnim firmama.
Ovo je borba u kojoj bismo svi trebali učestvovati. Ako izgubimo vode, rijeke i šume koje imamo, ništa drugo nam neće ni preostati.
