Sve više gladnih u TK: Redovi u javnim kuhinjama sve duži, a sistem i dalje ne prepoznaje alarm
Sve je više građana u stanju socijalne potrebe, a na to nedvosmisleno ukazuju najnoviji podaci iz Tuzlanskog kantona. Dok redovi ispred javnih kuhinja postaju iz dana u dan sve duži, a telefoni u Crvenom križu i nadležnim centrima ne prestaju zvoniti, čini se da za vlast u zemlji ovo još uvijek nije dovoljno glasno zvono za uzbunu.
Život od danas do sutra
Priča o preživljavanju u TK nije samo statistika – ona ima lice čovjeka koji od zore čeka obrok kako bi prehranio šesnaest članova svoje porodice. Jedan od korisnika javne kuhinje godinama već nema drugog izbora. Supruga mu je po četvrti put operisana, a za jednokratnu socijalnu pomoć, kako sam kaže, mora čekati mjesecima i ispunjavati birokratske uslove koji su često nedostižni.
“Ja živim od danas do sutra, vjerujte. Imam šesnaest članova u domaćinstvu o kojima se brinem. Živim od kontejnera, malo na pijaci izvučem, što se proda – proda. Drugog izlaza nemam,” opisuje svoju svakodnevicu ovaj Tuzlak.
Sličnu sudbinu dijeli i penzionerka koja već sedam godina zavisi od obroka iz Narodne kuhinje. Iako prima minimalnu penziju, zbog nekoliko desetaka maraka iznad cenzusa ne ispunjava uslove za stalnu socijalnu pomoć. Nakon što plati lijekove i režije, na rubu je egzistencije.
“Dok izdvojim za lijekove 400 maraka i još 200 za režije, šta mi ostaje za ostatak mjeseca?”, pita se ova žena, čije je pitanje eho hiljada sličnih sudbina u kantonu.
Hronični bolesnici na margini sistema
Posebno tešku situaciju imaju osobe s hroničnim oboljenjima. Jedan od korisnika jednokratne socijalne pomoći, srčani bolesnik koji se bori i s astmom, objašnjava da sve što zaradi povremenim fizičkim poslom ode na terapiju. Minimalna pomoć koju dobije od sistema, kako kaže, dovoljna je tek da pokrije djelić mjesečnih troškova za lijekove.
Brojke koje vape za reakcijom
Prema zvaničnim podacima, u 2025. godini u Tuzlanskom kantonu evidentirano je 67.860 korisnika prava socijalne zaštite. To znači da je više od 14 posto ukupnog stanovništva TK direktno zavisno od pomoći države. Samo za stalne novčane pomoći iz kantonalnog budžeta godišnje se izdvaja više od šest miliona konvertibilnih maraka.
Nadležni ministar za rad i socijalnu politiku svjestan je da je sistem neodrživ ukoliko se nastavi isključivo s pasivnim mjerama. Umjesto gašenja požara, predlaže se zaokret ka preventivi.
“Čini mi se da bismo trebali napraviti jedan ozbiljan zaokret. Moramo djelovati preventivno – nuditi programe zapošljavanja i samozapošljavanja. Cilj je staviti alat u ruke tim ljudima da sami stječu prihode, a ne da se potpuno oslanjaju na pomoć države,” poručuju iz resornog ministarstva.
Crveni križ i Centri pod opsadom
Osim Javne kuhinje, čiji se kapaciteti pune ranije nego ikad, povećan pritisak bilježi se i u tuzlanskom Centru za socijalni rad. Direktorica Centra upozorava da je prošle godine zaprimljeno preko 8.500 zahtjeva, ali da se problem ne svodi samo na glad i prazne novčanike. Naglašava da je sve veći broj slučajeva nasilja u porodici i razvoda direktna posljedica socijalne neizvjesnosti i opšteg siromaštva.
Istovremeno, u prostorijama Crvenog križa TK svakodnevno se prima najmanje pet novih zahtjeva za pomoć. Najtraženiji su paketi hrane i higijene, a sve je više molbi za plaćanje komunalnih računa i nabavku lijekova, kao i za izdavanje ortopedskih pomagala.
Kampanja nadjačala realnost
I pored ovih alarmantnih podataka i sve vidljivijeg siromaštva na ulicama Tuzle, političarima u zemlji prioritet, po starom običaju, predstavlja predizborna kampanja i niz mahom neispunjenih obećanja. Dok većina građana steže kaiš do posljednje rupe pri kupovini osnovnih namirnica, a penzioneri hljeb i lijekove uzimaju na veresiju, na amortizaciji inflatornih udara učinjeno je gotovo ništa.
Sistem koji bi trebao da bude mreža sigurnosti pretvorio se u sporu birokratiju koja ne stiže da odgovori na svakodnevne apele. Dok se čeka na preventivne programe i nova zapošljavanja, redovi u javnim kuhinjama nastavljaju da rastu, a građani postaju sve siromašniji i nevidljiviji onima koji bi trebali da upravljaju njihovom sudbinom.
