U nekoliko navrata na našem portalu upozoravali smo na neujednačenost sudske prakse i opasnosti koje iz toga proizlaze.
Pravna nesigurnost koja nastaje kada se zakoni tumače selektivno, ne samo da pogađa stranke u postupku, već potkopava i povjerenje građana u pravosudni sistem.
Kako bismo provjerili da li postoje mehanizmi odgovornosti, odlučili smo prijaviti postupajuću sutkinju Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH (VSTV).
Razlog: postupanje koje smo smatrali očiglednim disciplinskim prekršajem.
Stav VSTV-a: Sudija ne odgovara za kontradiktorne odluke
U svom ponovnom odgovoru, VSTV je zauzeo stav koji je našem Udruženju u najmanju ruku iznenađujući: sudija ne može odgovarati čak ni kada u istim ili sličnim predmetima donosi odluke koje su međusobno suprotne, odnosno kada mijenja sopstveno stajalište.
Drugim riječima, sudija može u jednom predmetu dosuditi troškove postupka jednoj strani, a u drugom – pod istim zakonskim odredbama – to pravo uskratiti.
Sve to, prema disciplinskoj praksi VSTV-a, ne predstavlja disciplinski prekršaj.
Obrazloženje? Da bi se u suprotnom „stavio preveliki teret na nosioce pravosudnih funkcija, a bilo bi suprotno sa osnovnim ciljem i funkcijom Udreda disciplinskog tužioca“.
Dakle, dragi naši sugrađani samo nek je teret na našim leđima dok oni primaju plate, pa opet sa naše grbače i od naših para.
Posljedice za građane i organizacije
Takav stav ima direktne posljedice na građane.
U našem slučaju, Udruženje „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla ostalo je uskraćeno za naknadu troškova koje je imalo u upravnom postupku u kojem je – naglašavamo – uspjelo sa tužbenim zahtjevom.
Dakle, iako je pravda formalno zadovoljena, finansijski teret ostaje na strani koja je bila u pravu i koja je uspjela u postupku.
Na taj način se obesmišljava samo pravo na naknadu i dovodi u pitanje svrha sudske zaštite.
Šta kaže statistika?
Prema dostupnim podacima VSTV-a, većina disciplinskih postupaka protiv sudija i tužilaca u BiH završava blagim sankcijama – opomenama ili smanjenjem plate na kratak period.
Oduzimanje funkcije je rijetkost, ako je uopšte ikada i bila ta vrsta sankcije.
Dodatno, slučajevi koji se tiču neujednačene sudske prakse gotovo da i ne ulaze u disciplinsku evidenciju.
U praksi, to znači da sudije imaju gotovo potpunu slobodu u tumačenju zakona, bez obzira na posljedice koje njihove odluke proizvode.
Povjerenje u pravosuđe na najnižem nivou
Stoga, nije iznenađenje da istraživanja javnog mnijenja već godinama pokazuju da građani Bosne i Hercegovine imaju izuzetno nizak nivo povjerenja u pravosuđe.
Prema posljednjem istraživanju OSCE-a, tek svaki peti građanin smatra da pravosudne institucije rade u interesu javnosti.
Naš slučaj samo potvrđuje taj trend: ako institucija koja bi trebala garantovati zakonit i transparentan rad pravosuđa opravdava očiglednu kontradiktornost, kako onda očekivati da građani vjeruju u pravičnost procesa?
Zaključak
Udruženje „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla nastaviće da se bori za prava svojih članova.
Međutim, iskustvo pokazuje da se sistemske promjene neće desiti bez šireg pritiska javnosti.
Građani će morati uzeti aktivniju ulogu i pozvati na odgovornost one koji su plaćeni da štite zakon – a ne da ga tumače po vlastitom nahođenju.
Jer, dok je sudija nedodirljiv, građanin ostaje nezaštićen.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
