Od bicikla do vile: Ko plaća cijenu rasta privilegija u USK?
Dok građani Unsko-sanskog kantona svakodnevno osjećaju teret rasta troškova života, dok mnoge porodice jedva sastavljaju kraj s krajem, a mladi masovno napuštaju Krajinu i Bosnu i Hercegovinu u potrazi za dostojanstvenim životom, politička elita na lokalnom nivou sebi povećava plate i privilegije.
Podaci pokazuju da su primanja zastupnika u Skupštini USK u posljednje četiri godine porasla za gotovo 70%. Ovakvo kontinuirano povećavanje primanja, koje nije praćeno proporcionalnim povećanjem obima rada, broja sjednica niti zakonodavnih inicijativa, otvara ozbiljna pitanja o opravdanosti i odgovornosti u trošenju javnog novca.
Ono što posebno zabrinjava jeste jaz između deklarirane skromnosti i stečene imovine. Mnogi od aktuelnih nositelja funkcija u politiku su ulazili skromno – kako se u narodu često metaforički kaže, “biciklom”. Danas, međutim, posjeduju automobile i nekretnine o kojima prosječan građanin može samo sanjati. Građani s pravom postavljaju pitanje koje politika uporno pokušava izbjeći: kako je moguće da pojedinci tokom trajanja svojih mandata steknu vrijedne nekretnine u zemlji i inostranstvu, čija vrijednost daleko prevazilazi njihova realna finansijska primanja?
Takvo ponašanje nije samo politički neodgovorno – ono je duboko nepravedno prema građanima koji finansiraju institucije i koji od svojih izabranih predstavnika očekuju rad, a ne privilegije. Istovremeno, društvo se ubrzano raslojava. Srednji sloj nestaje, a razlika između bogatih i siromašnih postaje sve veća. Nažalost, politički establišment sve češće pripada onoj privilegovanoj strani društva.
Takva slika politike šalje poruku koja je možda najpogubnija za budućnost zemlje: da se pošten rad, znanje i trud ne isplate, dok politička funkcija postaje najbrži put do lične koristi. Upravo je to jedan od ključnih razloga zbog kojih omladina masovno napušta državu. Mladi ljudi gube vjeru da se poštenim radom i znanjem može izgraditi dostojanstven život u vlastitoj zemlji. Kada vide sistem u kojem privilegije rastu za političare, a perspektiva nestaje za građane, mnogi jedini izlaz vide u odlasku.
Ovakav komotan i neodgovoran odnos politike prema javnom novcu predstavlja ozbiljan udar na povjerenje građana u institucije i na dugoročnu stabilnost društva.
Zbog toga je krajnje vrijeme da se uvedu jasni i transparentni kriteriji za primanja izabranih zvaničnika, osigura potpuna javnost svih naknada i dodataka, te provede ozbiljna i neovisna kontrola porijekla imovine političkih funkcionera.
Politika mora ponovo postati služba građanima, a ne privilegija odabranih. Država u kojoj političari postaju sve bogatiji dok građani postaju sve siromašniji ne može imati stabilnu budućnost. Kada se izgubi povjerenje građana i kada se izgubi omladina, gubi se i država.
