Udruženje „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla, kao organizacija čija je misija borba za jednakost i ravnopravnost građana u svim sferama društvenog života, sa posebnim fokusom na radno-pravne odnose i suzbijanje mobinga kao oblika diskriminacije, smatra svojom obavezom reagovati na zaključke i javne istupe Komisije za ljudska prava pri Gradskom vijeću Tuzla.
Naša vizija je društvo bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, društvo u kojem dostojanstvo svakog pojedinca predstavlja temelj pravnog i institucionalnog djelovanja. Upravo zbog toga smatramo da su određeni zaključci i način vođenja rasprave na sjednici Gradskog vijeća, koji su dostupni javnosti, duboko problematični i zabrinjavajući.
Pozitivna diskriminacija
Prije svega, želimo ukazati na pogrešno i, po našem mišljenju, proizvoljno tumačenje pojma diskriminacije koje se moglo čuti tokom rasprave. U tom kontekstu, posebno je važno pojasniti institut tzv. pozitivne diskriminacije.
Pozitivna diskriminacija (afirmativna akcija) predstavlja pravno dozvoljen i međunarodno priznat mehanizam kojim se određenim društvenim grupama, koje su u faktički nepovoljnijem položaju, omogućava određena prednost radi postizanja stvarne, a ne samo formalne jednakosti. Ovakve mjere su prepoznate kako u praksi Evropskog suda za ljudska prava, tako i u domaćem pravnom okviru, uključujući Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, koji izričito dopušta posebne mjere s ciljem otklanjanja postojećih nejednakosti.
U društvu poput našeg gdje mladi ljudi čine jedan od najugroženijih segmenata tržišta rada, a istovremeno i najveći dio populacije koja napušta zemlju, zagovaranje mjera koje bi im omogućile veće učešće u zapošljavanju i upravljanju javnim resursima ne može se smatrati diskriminacijom. Već legitimnim, razumnim i nužnim odgovorom na dugogodišnje sistemske propuste. Upravo suprotno — ignorisanje takvih potreba predstavlja produžavanje postojećih nejednakosti.
Stavovi vijećnice
Smatramo da su stavovi izneseni od strane vijećnice, koja je ukazala na potrebu uključivanja mlađih i stručnih kadrova, utemeljeni na principima javnog interesa i društvene odgovornosti.
Istovremeno, izražavamo ozbiljnu zabrinutost zbog načina komunikacije. Koji je, prema javno dostupnim snimcima sjednice, uključivao prijetnje upućene tokom rasprave, uključujući pominjanje policije i krivičnih prijava. Takav pristup, posebno kada dolazi od nosilaca javnih funkcija, prelazi granice prihvatljive institucionalne komunikacije.
Podsjećamo da član 4. Zakona o zabrani diskriminacije BiH definiše uznemiravanje kao poseban oblik diskriminacije. Svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili posljedicu povredu dostojanstva osobe i stvaranje zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Prema našem mišljenju, elementi takvog ponašanja su u konkretnom slučaju bili prisutni.
Smatramo opravdanim i pravno utemeljenim da vijećnica koja je bila izložena takvom postupanju razmotri mogućnost obraćanja Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH. Radi utvrđivanja eventualnog postojanja diskriminacije u njenom posebnom obliku – uznemiravanja. Takav korak ne bi bio samo zaštita njenog ličnog dostojanstva, već i važan doprinos jačanju standarda javne komunikacije i institucionalne odgovornosti.
Dodatno zabrinjava činjenica da je upravo predsjednik Komisije za ljudska prava, koji bi po svojoj funkciji trebao biti garant zaštite osnovnih prava i sloboda, ranije zauzimao stavove koji su, prema nalazima Institucije ombudsmena, doveli do kršenja osnovnog ljudskog prava građana — prava da biraju i budu birani. Naime, riječ je o protivljenju donošenju odluke o provođenju izbora u mjesnim zajednicama, što je od strane Ombudsmena ocijenjeno kao povreda temeljnih demokratskih principa.
Ovakav kontinuitet postupanja dodatno otvara pitanje dosljednosti u zaštiti ljudskih pravai selektivnog pristupa njihovom tumačenju. To je posebno problematično kada dolazi od tijela koje nosi naziv i mandat zaštite upravo tih prava.
Kontekst
Konačno, želimo ukazati i na širi kontekst koji se tiče povjerenja građana u procese imenovanja i zapošljavanja u javnim institucijama. Svaka percepcija unaprijed određenih ishoda ili zatvorenih krugova odlučivanja dodatno produbljuje nepovjerenje građana. Obeshrabruje posebno mlade i stručne ljude da aktivno učestvuju u društvenim procesima. Izgleda se na ovaj način želi utrti put drugim vječitim direktorima/penzionerima.
Udruženje „Ne diskriminacija – ne mobing“ Tuzla ostaje posvećeno borbi za društvo u kojem će stručnost, jednakost i dostojanstvo biti iznad bilo kojeg oblika privilegije ili nejednakog tretmana. Vjerujemo da je otvoren i argumentovan dijalog jedini put ka takvom društvu.
Poziv
Pozivamo sve nosioce javnih funkcija u Gradu Tuzla da svoje djelovanje usklade sa najvišim standardima zaštite ljudskih prava. Nadležne institucije da bez izuzetka reaguju na svaku indiciju njihovog kršenja. Posebno apelujemo na izabrane predstavnike građana. Da pokažu ličnu i političku odgovornost. Da svojim ponašanjem ne doprinose stvaranju atmosfere straha i pritiska, već da aktivno štite pravo na slobodno izražavanje mišljenja.
Ohrabrujemo sve građane, a naročito one koji obnašaju javne funkcije, da ne pristaju na takve obrasce ponašanja. Da koriste dostupne pravne mehanizme zaštite. Uključujući obraćanje nadležnim institucijama kada smatraju da su njihova prava povrijeđena. Samo kroz aktivno suprotstavljanje nepravilnostima, ukazivanjem na društvene devijeacije i insistiranje na odgovornosti možemo graditi društvo u kojem zakon vrijedi jednako za sve.
Borba za ljudska prava ne smije biti deklarativna — ona mora biti vidljiva, dosljedna i primjenjiva u praksi.
