Sa impresivnih 377 golova u karijeri, Edin Džeko je odavno prerastao okvire obične statistike. Kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine još jednom je predvodio Zmajeve do velikog uspjeha – plasmana na Svjetsko prvenstvo, a u razgovoru za srbijanski Telegraf govorio je o značaju tog podviga, atmosferi u ekipi i emocijama koje su pratile ovaj historijski trenutak.
Iako su kvalifikacije bile izuzetno zahtjevne i iscrpljujuće, Džeko ističe da se prava težina uspjeha osjeti tek sada. Umjesto da plasman nazove sretnim spletom okolnosti, naglašava da je iza svega stajao ogroman trud, zajedništvo i vjera u tim – čak i u trenucima kada su igrali maratonske duele protiv Velsa i Italije.
“Iskreno, tek sada polako postajemo svjesni veličine ovog rezultata. Kada vidite tu radost na licima naših ljudi, shvatite da je ovo mnogo više od samog fudbala. Za mene je svaka utakmica u dresu Bosne i Hercegovine svetinja, a ovaj uspjeh doživljavam kao najveću nagradu za sav trud koji smo godinama ulagali i mi igrači, ali i navijači, koji su znali proslaviti plasman na Svjetsko prvenstvo. Ponosan sam na svakog saigrača i na to što smo našoj zemlji donijeli ovakvu sreću”
Kapiten Zmajeva posebno se osvrnuo na težak put do cilja, naglašavajući koliko je bilo važno vjerovati u tim i ostati fokusiran uprkos jakim protivnicima.
“Put je bio izuzetno težak i zahtijevao je maksimalno poštovanje prema svakom protivniku. Vels je ekipa koja nikada ne odustaje, a Italija je fudbalska institucija kojoj se mora pristupiti s velikim respektom. Ipak, mi smo u svakom trenutku vjerovali u našu grupu. Nije to bilo samo ‘čudo’, već plod zajedništva i vjere koju smo imali od prvog dana okupljanja. Kada igrate s takvim ponosom, sve je moguće.”
Tokom odlučujućih utakmica bilo je i provokacija iz Italije, ali Džeko je na to odgovorio na način koji ga je kroz karijeru i krasio – dostojanstveno i profesionalno.
“Komentara će uvijek biti, posebno u fudbalskim velesilama poput Italije, ali mi smo se fokusirali isključivo na svoj rad. Izuzetno cijenim italijanski fudbal i sve što mi je ta zemlja pružila u karijeri, ali naša je obaveza bila da na terenu pokažemo koliko vrijedimo. Najbolji i najdostojanstveniji odgovor je uvijek onaj koji pružite borbenošću i fer-plejom tokom devedeset minuta.”
Iako se sve više govori o kraju njegove reprezentativne karijere, Džeko jasno poručuje da još uvijek ne razmišlja o oproštaju. Motivacija je, kaže, i dalje ogromna, a igranje za BiH ostaje najveća čast.
“Meni je srce puno kada vidim koliko ljudima znači ovaj dres. Godine mi daju samo dodatno iskustvo da još više cijenim svaki trenutak na terenu. Dok god me selektor bude htio u timu i dok god osjećam da mogu doprineti ekipi i dok god me nosi taj nevjerovatan huk s tribina, tu sam. Podrška nacije je nešto najvrijednije što jedan sportista može imati i to me obavezuje da u svakoj utakmici dam i posljednji atom snage.”
“Igrati na Svjetskom prvenstvu je san svakog dječaka koji krene za loptom, a meni je ukazana čast da to doživim ponovo. U ovom trenutku uopšte ne razmišljam o tome šta će biti poslije, niti želim da kvarim ovaj osjećaj pričama o kraju. Isključivo sam fokusiran na ono što nas čeka, na pripreme i na to da u najboljoj mogućoj formi predstavljamo Bosnu i Hercegovinu. Želim da uživam u svakom treningu i svakoj minuti s ovim momcima, jer smo ovo zajedno zaslužili.”
Jedan od najemotivnijih trenutaka tokom meča u Zenici bio je dolazak Novaka Đokovića, koji je s tribina pružao podršku bh. reprezentaciji. Džeko je taj gest posebno istakao kao simbol sportskog poštovanja i regionalnog zajedništva.
“Novak je najbolji teniser svih vremena i jedan od najboljih sportista ikada, kojeg neizmjerno poštujem, ne samo zbog rezultata, već i zbog ljudskih kvaliteta. Njegov dolazak u Zenicu je predivan gest koji pokazuje koliko je on velik čovek, a sve su pokazale i njegove iskrene reakcije tokom šutiranja penala. Zaista je prelijepo kada možemo poslati takvu poruku prijateljstva i solidarnosti iz našeg regiona. On je uvijek dobrodošao gost”.
