Finansijski izvještaji zdravstvenih ustanova u Tuzlanskom kantonu od 2023. do 2025. godine ukazuju na velike razlike između javnog i privatnog sektora.
Dok su pojedine javne zdravstvene ustanove i domovi zdravlja završavali godinu sa stotinama hiljada, pa i milionima konvertibilnih maraka gubitka, svih osam analiziranih privatnih zdravstvenih ustanova poslovalo je pozitivno.
Privatne ustanove obuhvaćene analizom u 2025. godini zajedno su ostvarile približno 21,6 miliona KM prihoda i više od 3,3 miliona KM neto dobiti. Istovremeno, javne ustanove obuhvaćene analizom bilježile su velike oscilacije – od višemilionskih minusa do naglog prelaska u značajnu dobit.
Razlike u rezultatima ne mogu se posmatrati bez uvažavanja činjenice da javne ustanove imaju znatno šire obaveze, pružaju veliki broj složenih i skupih usluga te ne mogu birati pacijente prema finansijskoj isplativosti. Ipak, ponavljanje gubitaka i nedovoljna dostupnost detaljnih finansijskih izvještaja otvaraju pitanje nadzora nad njihovim poslovanjem.
Od gubitka do dobiti
Najveću promjenu među analiziranim bolničkim ustanovama zabilježio je JZU Univerzitetski klinički centar Tuzla.
UKC Tuzla je 2023. godinu završio s neto dobiti od približno 244.500 KM. Već naredne godine uslijedio je veliki pad, pa je 2024. završena s gubitkom od oko 2,27 miliona KM. Samo godinu kasnije ostvaren je potpuni preokret. UKC Tuzla je 2025. godinu završio s rezultatom poslovanja i neto dobiti od približno 8,42 miliona KM. Prihodi su sa približno 180,15 miliona KM u 2024. porasli na oko 202,42 miliona KM u 2025. godini, dok su rashodi povećani sa približno 182,43 miliona na oko 194 miliona KM. Prihodi u jednoj godini povećani su za približno 22,27 miliona KM, a rashodi za oko 11,57 miliona KM. Rezultat poslovanja poboljšan je za približno 10,69 miliona KM.
Iz zbirnih podataka nije moguće utvrditi da li je rast prihoda ostvaren povećanjem finansiranja Zavoda zdravstvenog osiguranja TK, budžetskim transferima, naplatom ranijih potraživanja, vlastitim uslugama, donacijama ili nekim drugim, eventualno jednokratnim izvorom. Otud, višemilionska dobit sama po sebi nije dovoljna za zaključak da su svi raniji finansijski problemi trajno riješeni.
JZU Opća bolnica „Dr. Mustafa Beganović“ Gračanica završila je dvije od tri posmatrane godine u minusu.
U 2023. godini rezultat poslovanja i neto gubitak iznosili su približno 288.500 KM. Negativan trend nastavljen je i 2024. godine, kada je gubitak povećan na oko 554.400 KM. Bolnica je 2025. izašla iz minusa, ali je ostvarena dobit iznosila tek nešto više od 300 KM. Takav rezultat formalno jeste pozitivan, ali istovremeno pokazuje koliko je poslovanje bilo blizu novog gubitka.
Nasuprot tome, JZU Centar za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i banjsko liječenje „Ilidža“ Gradačac jedina je od tri analizirane bolničke i specijalizirane ustanove koja nije zabilježila minus. Neto dobit iznosila je približno 357.100 KM u 2023, oko 201.200 KM u 2024. i približno 425.300 KM u 2025. godini.
Pet domova zdravlja najmanje jednom završilo u minusu
Od ukupno 13 analiziranih domova zdravlja u Tuzlanskom kantonu, osam nije imalo neto gubitak ni u jednoj godini za koju su bili dostupni podaci. Pozitivno su tokom posmatranog perioda poslovali domovi zdravlja u Gračanici, Gradačcu, Kalesiji, Kladnju, Lukavcu, Sapni, Srebreniku i Teočaku.
Najveće dobiti među njima bilježio je Dom zdravlja Gračanica. Neto dobit iznosila je približno 881.300 KM u 2023, oko 917.100 KM u 2024. i približno 988.400 KM u 2025. godini. Snažan rast zabilježio je i Dom zdravlja Kalesija, čija je dobit sa približno 49.900 KM u 2023. povećana na oko 425.000 KM u 2024, a zatim na približno 918.600 KM u 2025. godini.
Dom zdravlja Lukavac ostvario je skok neto dobiti sa približno 7.400 KM u 2024. na oko 415.700 KM u 2025. godini, dok je Dom zdravlja Srebrenik u 2025. imao dobit od približno 482.800 KM.
Pet domova zdravlja najmanje jednu godinu završilo je u minusu. To su ustanove u Tuzli, Banovićima, Živinicama, Čeliću i Doboj Istoku. Najveći gubitak među domovima zdravlja zabilježila je JZNU Dom zdravlja „Dr. Mustafa Šehović“ Tuzla. U 2023. godini neto gubitak iznosio je približno 631.000 KM. Negativno poslovanje nastavljeno je i 2024, kada je gubitak povećan na oko 684.700 KM. U 2025. godini došlo je do preokreta. Rezultat poslovanja bio je pozitivan za približno 108.700 KM, ali je neto dobit iznosila znatno manje, oko 16.100 KM.
Dom zdravlja Banovići završio je u minusu 2023. i 2025. godine. Gubitak je iznosio približno 75.000 KM u 2023. i oko 35.000 KM u 2025, dok je između te dvije negativne godine ostvarena dobit od približno 110.700 KM. Dom zdravlja Živinice imao je gubitak od oko 110.100 KM u 2023, nakon čega je ostvario dobit od približno 608.700 KM u 2024. i oko 383.400 KM u 2025. godini. Dom zdravlja Čelić je u minusu bio samo 2023, dok je Dom zdravlja Doboj Istok negativno poslovao 2025. godine, kada je gubitak iznosio približno 8.100 KM.
Ovi podaci pokazuju da kod većine domova zdravlja negativno poslovanje nije bilo neprekidno. Ipak, česte promjene iz minusa u plus, a potom ponovo u minus, ukazuju na osjetljivost njihovih finansija i potrebu da se rezultati ne posmatraju samo kroz jednu godinu.
Obaveze javnog i privatnog sektora nisu iste
Za razliku od dijela javnog sektora, osam privatnih zdravstvenih ustanova obuhvaćenih analizom poslovalo je bez neto gubitka od 2023. do 2025. godine.
Najveće prihode i dobit ostvarila je PZU Opća i specijalna bolnica „Plava Medical Group“ sa poliklinikom Tuzla. U 2025. godini imala je približno 13,91 milion KM prihoda, oko 11,20 miliona KM rashoda i približno 2,70 miliona KM neto dobiti. Godinu ranije dobit je bila još veća i iznosila je oko 3,33 miliona KM.
PZU Poliklinika „EsoLab“ Lukavac povećala je neto dobit sa približno 93.400 KM u 2023. na oko 229.900 KM u 2025. godini.
PZU Poliklinika „Vaše zdravlje“ Tuzla ostvarila je u 2025. približno 152.500 KM dobiti, dok je PZU „Alabajči“ Tuzla dobit povećala sa svega oko 2.000 KM u 2024. na približno 66.300 KM u 2025. godini.
Pozitivno su poslovali i PZU „Mediflor“ Živinice, PZU Poliklinika „Osteomedic“ Lukavac, PZU Poliklinika „Una Medica“ Gradačac i PZU Poliklinika „Medic Prima“ Gračanica.
I kod privatnih ustanova bilo je smanjenja dobiti i rasta rashoda, ali nijedna od analiziranih ustanova nije prešla u gubitak.
Poređenje javnih i privatnih zdravstvenih ustanova mora se posmatrati oprezno jer one nemaju isti obim niti istu vrstu obaveza. Javne bolnice i domovi zdravlja dužni su osigurati dostupnost zdravstvene zaštite velikom broju stanovnika. Moraju održavati hitne službe, dežurstva, prijem pacijenata, dijagnostiku, intenzivnu njegu i druge usluge koje često nose visoke troškove, bez obzira na to jesu li pojedinačno finansijski isplative. Privatne ustanove uglavnom mogu preciznije određivati obim usluga, kontrolisati rashode, prilagođavati cijene i usmjeravati poslovanje prema djelatnostima za kojima postoji tržišna potražnja.
Podaci koji pokazuju da privatne ustanove posluju bez gubitaka ne vode automatski zaključku da su efikasnije u svakom segmentu. Ipak, kontinuirano pozitivno poslovanje privatnog sektora, nasuprot čestim oscilacijama i gubicima u javnom, opravdava detaljniju analizu upravljanja javnim ustanovama.
Odakle javnim zdravstvenim ustanovama novac?
Najveći dio prihoda javnih zdravstvenih ustanova dolazi preko Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona, koji finansira ugovorene programe zdravstvene zaštite. Visina sredstava može zavisiti od broja osiguranika, vrste i obima usluga, broja zaposlenih, ugovorenih programa i priznatih cijena zdravstvenih usluga. Dodatni prihodi mogu dolaziti iz budžeta Tuzlanskog kantona, gradova i općina, Fonda solidarnosti, participacija, pregleda neosiguranih osoba, liječenja pacijenata iz drugih kantona, sistematskih pregleda, laboratorijskih i dijagnostičkih usluga, donacija i različitih projekata.
S druge strane, javne ustanove mogu dobiti i posebne transfere za nabavku medicinske opreme, obnovu objekata, finansijsku konsolidaciju ili sanaciju dugova. Na rezultat poslovanja mogu utjecati i naplaćena potraživanja iz prethodnih godina. Gubitak nastaje kada ukupni rashodi premaše priznate prihode, ali to ne znači nužno da je ustanova pružila manje usluga ili imala manji broj pacijenata. Moguće je da je obim rada povećan, ali da dodatne usluge nisu bile u cijelosti finansirane. Ugovoreni iznosi često ne prate rast stvarnih troškova.
Plate, doprinosi, dežurstva, lijekovi, reagensi, implantati, medicinski materijal i energenti mogu poskupiti brže nego što raste finansiranje. Bolničke ustanove imaju posebno visoke troškove zbog operativnih zahvata, intenzivne njege, radiološke dijagnostike, hitnih intervencija i održavanja skupe opreme. Na gubitke mogu utjecati i kvarovi, neplanirane sanacije, sudske presude, tužbe zaposlenih, otpremnine, kamate, stara dugovanja i nenaplaćena potraživanja.
Jedan od problema u analizi poslovanja javnog zdravstva jeste dostupnost podataka.
Osim podataka objavljenih na portalu CompanyWall, na službenim stranicama pojedinih javnih zdravstvenih ustanova i domova zdravlja veoma je teško, a u nekim slučajevima i nemoguće pronaći njihove godišnje finansijske izvještaje, detaljne bilanse ili obrazloženja ostvarenog rezultata. Sličan problem postoji i na internet-stranicama pojedinih gradova i općina u Tuzlanskom kantonu. Iako lokalna vijeća razmatraju i usvajaju izvještaje o radu i poslovanju domova zdravlja čiji su osnivači, dokumente, materijale za sjednice i odluke o usvajanju nije uvijek jednostavno pronaći. Čak i kada je dostupna odluka da je izvještaj usvojen, često nije dostupan i kompletan izvještaj iz kojeg bi građani mogli vidjeti strukturu prihoda i rashoda, obaveze, potraživanja, dugove, broj zaposlenih i razloge nastanka dobiti ili gubitka.
Objava samo zbirnog rezultata ne omogućava ozbiljnu procjenu poslovanja. Posebno u slučaju velikih promjena, poput prelaska iz višemilionskog gubitka u višemilionsku dobit, javnost bi trebala dobiti jasno objašnjenje odakle je novac došao i je li riječ o trajnom poboljšanju ili jednokratnom prihodu.
Finansijski izvještaji javnih zdravstvenih ustanova ne bi trebali biti samo formalna tačka dnevnog reda skupština, gradskih i općinskih vijeća. Prije njihovog usvajanja trebalo bi detaljno razmotriti razloge nastanka gubitka, kretanje broja zaposlenih, obim pruženih usluga, visinu transfera, dugovanja prema dobavljačima, nenaplaćena potraživanja i planove za stabilizaciju poslovanja. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti ustanovama koje više godina završavaju u minusu ili bilježe velike oscilacije. Pozitivna godina ne bi trebala automatski izbrisati pitanja o ranijim gubicima, kao što ni pojedinačna negativna godina ne mora značiti da ustanova dugoročno posluje neodgovorno. Ipak, bez dostupnih i detaljnih izvještaja teško je utvrditi šta je posljedica nedovoljnog finansiranja, šta rasta troškova, a šta eventualnih propusta u upravljanju.
Javnost ima pravo znati kako se troši novac
Većina analiziranih domova zdravlja u Tuzlanskom kantonu jeste poslovala pozitivno, ali su pojedine ustanove bilježile značajne gubitke. Među bolničkim ustanovama vidljive su još veće oscilacije, dok su analizirane privatne ustanove sve tri godine ostale u plusu. Takvi podaci ne bi trebali služiti samo za rangiranje ustanova prema dobiti ili gubitku. Oni bi trebali biti osnova za ozbiljniju raspravu o finansiranju, organizaciji, odgovornosti uprava i kvalitetu nadzora nad javnim zdravstvenim sektorom. Javne zdravstvene ustanove upravljaju novcem osiguranika i budžetskim sredstvima, zbog čega bi njihovo finansijsko poslovanje moralo biti lako dostupno, jasno objašnjeno i redovno analizirano.
Veća transparentnost ne bi riješila sve finansijske probleme javnog zdravstva, ali bi omogućila građanima, vijećnicima, zastupnicima i stručnjacima da na vrijeme prepoznaju rizike i zahtijevaju odgovornost prije nego što se gubici pretvore u dugoročne dugove.
