U nastavku istraživanja o transparentnosti zakupa poslovnih prostora od strane javnih organa u Tuzlanskom kantonu, donosimo vam nove, ekskluzivne informacije do kojih smo došli putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, uz neka predhodna saznanja.
Naša istraživanja otkrivaju ozbiljne nelogičnosti, moguće nezakonitosti, te velike izdatke javnih sredstava u svrhe zakupa, dok istovremeno vlast posjeduje znatan broj neiskorištenih nekretnina.
Ministarstvo rada – korak bliže transparentnosti
Za razliku od Ministarstva unutrašnjih poslova TK, koje uporno odbija da dostavi tražene informacije, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak pokazalo je veći stepen transparentnosti.
U prilogu rješenja kojim su odobrili pristup informacijama, dostavili su dokumentaciju koja otkriva čitav tok postupka zakupa poslovnog prostora:
- Zahtjev Vladi TK za davanje saglasnosti
- Odluka Vlade TK o davanju saglasnosti
- Javni poziv za dostavljanje ponuda
- Rješenje o imenovanju komisije za provođenje postupka
- Zapisnik o pregledu ponuđenog poslovnog prostora
- Ugovor o zakupu
Ipak, čak i ovo rješenje nije u potpunosti zakonito jer ne sadrži zakonom propisanu pouku o pravnom lijeku, što predstavlja ozbiljan proceduralni propust.
Prema dostupnim podacima, Ministarstvo je sklopilo ugovor o zakupu po cijeni od 4.106,70 KM mjesečno (bez PDV-a), na period od pet godina.
Zanimljivo je da se, prema informacijama do kojih smo došli (imena poznata redakciji), poslovni prostor nalazi u vrlo lošem stanju — u ženskim toaletima su instalirani čučavci, dok je ostatak objekta zapušten.
Zakupodavac je Rudarski institut, firma koja već godinama ostvaruje značajne prihode iz javnog sektora — čak 26.267.895,23 KM kroz 604 ugovora sklopljena putem javnih poziva
MUP TK – potpuna blokada pristupa informacijama
Za razliku od Ministarstva za rad, Ministarstvo unutrašnjih poslova TK potpuno je uskratilo javnosti uvid u svoj postupak zakupa.
Ovakvo ponašanje dodatno budi sumnje u transparentnost i zakonitost njihovih postupaka, pogotovo u poređenju s drugim organima koji su informacije dostavili.
Ured za zajedničke poslove TK – hiljade maraka za zakup
Još jedan javni organ koji mjesečno izdvaja hiljade maraka za zakup poslovnog prostora je Ured za zajedničke poslove TK. Prema dostavljenim informacijama, postupak zakupa bio je formalno ispravan, kao i kod Ministarstva za rad.
Ured je iznajmio prostor od 366,76 m² po cijeni od 8,50 KM/m² plus PDV, što mjesečno iznosi 3.117,46 KM bez PDV-a, na period od tri godine.
Ono što posebno upada u oči su aneksi ugovora, koji uključuju odredbe o naknadi za režijske troškove, izražene u procentima, bez jasno utvrđene metodologije obračuna.
Takva praksa ostavlja prostor za moguće zloupotrebe i manipulacije troškovima.
JP Šume TK – skromniji iznosi zakupa
Na kraju, iz podataka dobijenih od JP Šume TK, vidimo da ovaj javni subjekt ima dva ugovora u kojima je zakupac, te šest ugovora kada daje prostor u zakup.
Za razliku od gore navedenih iznosa, ovdje su cifre znatno niže.
Tako, na primjer, poslovni prostor u Živinicama dat je u zakup za samo 305 KM mjesečno, uključujući komunalne troškove, i to osiguravajućoj kompaniji, dok su neke nekretnine izdate i za desetine maraka, npr. 30,00 KM, ali ne znamo o kakvim je nekretninama riječ, niti u kakvom su stanju.
Vlast koja ne koristi ono što posjeduje
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da država i njeni organi posjeduju značajan broj objekata, naslijeđenih iz perioda socijalizma, koje ipak ne adaptiraju niti koriste.
Umjesto racionalnog upravljanja postojećom imovinom, javni organi odlučuju se za plaćanje basnoslovnih iznosa za zakup poslovnih prostora od privatnih ili poluprivatnih subjekata, često na dugoročne periode.
Ovakva praksa otvara brojna pitanja o odgovornosti, transparentnosti i svrsishodnosti trošenja javnih sredstava — pitanja na koja vlasti za sada ne nude odgovore.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
