Pravni sistem Bosne i Hercegovine uskoro bi mogao dobiti jedno od najhumanijih rješenja u svojoj modernoj historiji. Riječ je o revolucionarnoj mogućnosti koja roditeljima omogućava da zajedničkim i sporazumnim dogovorom unaprijed odrede staratelja za svoje potomstvo, u slučaju da oboje iznenada preminu.
Kako je za N1 pojasnio Amir Ibrović, zastupnik DF-a u Parlamentu FBiH, koji je i inicijator za rješenje ovog pitanja, ova zakonska praksa već funkcioniše u inostranstvu, dok je neposredan povod za njeno pokretanje kod nas bila velika tragedija s početka aprila ove godine blizu Bosanskog Broda, kada su život izgubili sveštenik i njegova supruga, ostavivši iza sebe troje maloljetne djece.
Ibrović napominje da u Bosni i Hercegovini, uslijed ubrzane i stresne svakodnevice, usamljenih nesreća, saobraćajnih udesa i teških oboljenja, strada veliki broj roditelja, zbog čega je ovo tema koja potencijalno dotiče svako domaćinstvo u Federaciji BiH. Pomenuta strijepnja je toliko raširena da mnogi bračni partneri izbjegavaju čak i da putuju istim automobilom ili autobusom.
“Iako ove riječi mogu djelovati grubo, takve sudbine su naša svakodnevica. Naša namjera je isključivo humana, jer ova inicijativa nema nikakve dodirne tačke s tekućom politikom, predizbornim kampanjama ili stranačkim interesima”, ističe Ibrović.
Urođena bojazan roditelja za budućnost potomstva
“Ovdje nije riječ o neosnovanom strahu, već o sasvim prirodnoj i urođenoj brizi svakog roditelja za sudbinu svojih nasljednika u slučaju da im se dogodi ono najgore. To je osjećaj koji je svima nama blizak. Svaka odrasla osoba koja ima djecu osjeća taj bazični nemir u vezi s njihovom budućnošću nakon vlastitog odlaska. O tome se rijetko javno raspravlja, čak i unutar same porodice, ali to ne amnestira državu i zakonodavne organe od obaveze da reaguju i ponude rješenje. Pojednostavljeno, ovjeravanjem zajedničke isprave kod notara, odnosno unaprijed definisanim iskazom o željenom staratelju, roditelji dobijaju zakonsko pravo da sami izaberu ko će brinuti o njihovoj maloljetnoj djeci u slučaju njihove smrti”, objašnjava Ibrović.
Progresivnost ovog pravnog akta ogleda se u tome što se ovakvom odlukom porodične veze i ostale zakonske automatizme potiskuju u drugi plan. Time se daje apsolutni legitimitet i naglašava svetost roditeljske volje, koja se postavlja na najviše mjesto, jer su upravo majka i otac oni koji nepogrešivo prepoznaju šta je najbolje za njihove potomke. Ukratko, roditeljska procjena je neprikosnovena.
Izuzetno je važno naglasiti da se ovim modelom ne umanjuje odgovornost države u rješavanju ovih delikatnih situacija.
Centar za socijalni rad će formalno postaviti predloženu osobu za staratelja, ali isključivo ukoliko ona ispunjava sve zakonom propisane kriterije i ako ta odluka u potpunosti korespondira sa zaštitom i dobrobiti djeteta.
Nadležni organi zadržavaju pravo da odbiju prijedlog roditelja ukoliko se naknadno otkriju negativne pojedinosti o izabranom staratelju koje roditelji nisu znali, a koje bi mogle ugroziti maloljetnika.
Specifičnosti položaja samohranih roditelja
“Potpuno isti mehanizam primjenjuje se i kada je u pitanju samohrani roditelj, ili u situacijama kada je drugi roditelj nepoznat, preminuo, potpuno lišen roditeljskog prava, prava na donošenje odluka koje bitno utječu na odrastanje djeteta, ili mu je oduzeta poslovna sposobnost”, dodao je Ibrović.
Ne treba, kako kaže, zanemariti ni slučajeve kada drugi roditelj jednostavno odbija bilo kakav kontakt ili povezanost sa svojim djetetom.
“U praksi se s posebnim izazovima susreću porodice koje imaju djecu s poteškoćama u razvoju. Količina stresa i straha koju samohrani roditelj osjeća za budućnost takvog djeteta ne može se opisati riječima. Niko ne želi da mu dijete nakon njegove smrti završi u nekoj od socijalnih ustanova. Ako roditelj ima osobu od povjerenja koja želi i može preuzeti brigu, naša je dužnost da mu to pravno omogućimo. Velika odgovornost leži i na Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike, koje će morati transformisati dosadašnji rad i protokole centara za socijalni rad u ovim okolnostima. Uvođenje ove opcije će dodatno humanizovati i unaprijediti ulogu socijalnih službi”, naglašava Ibrović.
Medicinska potvrda o mentalnom zdravlju prije ovjere kod notara
U ovim zakonskim izmjenama ostavljena je mogućnost i da svaki punoljetni građanin preventivno odredi osobu za koju želi da mu bude staratelj u slučaju da u budućnosti ostane bez poslovne sposobnosti ili oboli od mentalne bolesti. To se takođe sprovodi putem notarski ovjerene anticipirane izjave o izabranom staratelju.
Kako bi se eliminisale bilo kakve malverzacije sa ovom vrstom dokumenata i osiguralo adekvatno psiho-fizičko stanje potpisnika, uvedeno je napredno pravilo prema kojem se ova izjava može ovjeriti jedino uz priložen ljekarski nalaz. Ta potvrda o potpunom mentalnom zdravlju i poslovnoj sposobnosti ne smije biti starija od 60 dana, a izdaje je nadležni Centar za mentalno zdravlje.
Ibrović je istakao da su i Ministarstvo pravde i Ministarstvo rada i socijalne politike pokazali izuzetno visok nivo saradnje i razumijevanja, uviđajući težinu ovih životnih problema i neophodnost adekvatnih pravnih rješenja.
Na samom kraju, Ibrović je zaključio kako svaki roditelj s punim pravom vjeruje da najbolje osjeća šta je ispravno i korisno za njegovo dijete, dok država u tom procesu mora djelovati isključivo kao efikasan servis koji je tu da pomogne i olakša život građanima.
Crna hronika: https://crna-hronika.info/roditelji-u-federaciji-bih-ce-u-slucaju-njihove-smrti-moci-odrediti-staratelja-svojoj-djeci/841487
