Ne smiruju se tenzije na Bliskom istoku, a s njima ni zabrinutost o dodatnom ekstremnom rastu cijena nafte, goriva, a potom i ostalih proizvoda. Lanac poskupljenja u Bosni i Hercegovini odavno je nezaustavljiv. Profesor finansija dr. Sanel Halilbegović u razgovoru za N1 otvoreno upozorava da BiH očekuje novi val poskupljenja, te da su svi preduvjeti za to već prisutni – od svjetskih sukoba, preko domaćih rezervi, do izostanka institucionalnog odgovora. Njegova ključna poruka je: “Cijene sigurno neće ići nadolje. Jedini pravac je nagore – i to svi moramo znati.”
Sukobi pogoršavaju već postojeću krizu
Govoreći o sukobima na Bliskom istoku, Halilbegović kaže da tržište već reagira i da je nafta sa oko 60 dolara po barelu skočila na preko 70.
“To će se vrlo brzo preliti i na cijene goriva u BiH. Građani to već osjećaju. Naša ekonomija je strukturalno veoma slaba, a na sve to imamo vladajuće strukture koje ne pokazuju nikakav interes za ekonomske reforme”, ističe.
Profesor podsjeća da se mjesecima ne govori niti o jednoj ozbiljnoj ekonomskoj mjeri, dok istovremeno građani trpe udare inflacije.
Globalni igrači mogu sve – ali neće
Na pitanje da li bi globalne sile mogle stabilizirati tržište, Halilbegović nema dilemu:
“Naravno da mogu. Da to žele, mogli bi sve zaustaviti u roku od 48 sati. Ali neće, jer se u pozadini nalaze milijarde dolara koje se zarađuju na krizama.”
Dodaje da su zlato i švicarski franak već skočili jer investitori traže sigurnost.
“Europa je izgubila poziciju moći. EU i zemlje poput BiH najgore će proći u ovoj krizi. Velike sile će se na kraju dogovoriti – a mi ćemo ostati gubitnici.”
Gdje su rezerve i zaštita građana?
Govoreći o domaćim zalihama, Halilbegović navodi da Federacija ima instituciju Operator-Terminali Federacije (OTF), ali ističe da je upitno u kakvom su stanju postrojenja:
“Mi bismo trebali imati naftne rezerve koje služe kao jastuk. Ali bojim se da više računamo na tuđe rezerve, poput onih u Srbiji, nego na svoje.”
Zbog toga građani BiH, kaže Halilbegović, trpe visoke cijene bez ikakvog amortizera.
“Cijene goriva brzo rastu, ali se jako sporo vraćaju nazad, i to je ogroman problem”, dodaje.
Lančano poskupljenje – bez opravdanja
Halilbegović jasno ističe da cijene u BiH u narednom periodu neće padati.
“Ono što mogu sa sigurnošću da kažem, da cijene neće ići nadolje. To je jedino sto posto sigurno. One sada isključivo imaju jedan pravac, a to je prema gore. Ja znam da je ovo informacija koju ne želim ni ja da čujem – ni ja, ni moja porodica, ne želite ni Vi da čujete, ni gledatelji, ali nažalost to je gorka realnost. Zašto je to tako? Da ne demoniziramo samo naftaše, nije samo do njih Ali svakako, ja opet želim da istaknem da sve na kraju kreće od sistema, od države”, pojašnjava Halilbegović.
Kaže da profitiraju prehrambene i energetske kompanije, uz tihu saglasnost vlasti koja šuti jer joj odgovaraju visoki prihodi od poreza.
“I naravno da ništa neće preduzeti ako im se narod ne suprotstavi. Problem je što građani ne pružaju otpor”, ističe profesor te dodaje: “I normalno da neće biti urađeno ništa kad nema impulsa od naroda. Narod šuti i plaća. Sutra da ode cijena hljeba na pet maraka, bilo bi određenih dešavanja na televiziji, priče oko toga, i onda bi ta priča zamrla i nastavila bi cijena rasti sa pet na pet i pol KM, i tako dalje. Znači, jednostavno ljudi ne shvataju da je u nama moć.”
Satira umjesto protesta
Upitan o sve češćim šalama na društvenim mrežama o visokim cijenama voća, poput trešanja, Halilbegović ukazuje na društveni problem:
“Mi se kao narod već 25 godina patetično ponašamo. Humor koristimo da preživimo, ali dokad više? Vrijeme je za akciju.”
Podsjeća da su parkovi tokom rata pretvarani u bašte:
“Gdje su sad ti ljudi? Gdje je taj mentalitet? Ja sam potpuno zbunjen, baš kao i Vi. Svi smo postali neka gospoda, a kad cijene krenu da divljaju, onda je ono: ‘Plači voljena zemljo’. I u principu sve ovo što nam se dešava, ovo je rezultat jednog sistematičnog uništavanja svega što imamo i svega što je strukturalno važno za malu zemlju, malu ekonomiju kao što je bh. ekonomija zadnjih 25-30 godina.”
Penzioneri bez sistema – samo flasteri
Pitanje penzija i penzionera Halilbegović naziva jednom od najdubljih rana bh. društva. U njegovim riječima nema dileme: ono što imamo nije penzioni sistem – to je improvizacija.
“Kod nas se samo primjenjuju flaster mjere. Sve je ad hoc i bez vizije. Čovjek ode u penziju, pa mjesecima čeka rješenje, a niko ga ne pita kako da preživi do tada.”
Govoreći iz iskustva svojih poznanika i kolega, ističe primjer jednog penzionera koji je sedam mjeseci čekao da dobije rješenje o visini penzije – bez ikakve podrške ili jasnog odgovora.
“To je apsurd. Sedam mjeseci ljudi ne znaju koliko će dobiti. I to u zemlji u kojoj se penzioneri bore da prežive i bez kašnjenja isplata”, ističe.
Još ozbiljniji problem vidi u tome što građani nemaju nikakvu predodžbu o svojoj budućoj penziji – nema predviđanja, planiranja, niti alata koji bi to omogućili.
“Zamislite da imate sistem u kojem možete, kao građanin, deset godina prije penzije saznati koliko ćete otprilike primati. To nije nikakav SF – to već postoji u svijetu decenijama”, kaže profesor.
Zalaže se za uvođenje javno dostupnog penzionog kalkulatora koji bi na osnovu uplata, staža i drugih parametara svakom pojedincu dao okvirnu procjenu penzije:
“To bi bio hladan tuš za većinu građana, ali bi im barem dao realnu sliku i šansu da planiraju.”
Upozorava i da trenutni sistem funkcionira kao “protočni bojler” – novac koji se danas uplati u sistem odmah se isplaćuje sadašnjim penzionerima, bez ikakve akumulacije, ulaganja ili održivog fonda.
“To je sistem koji nije dugoročno održiv. U svijetu penzioni fondovi investiraju, akumuliraju, planiraju. Kod nas – ništa. Samo prebacivanje iz ruke u ruku”, pojašnjava.
Za Halilbegovića je to još jedan primjer nečinjenja vlasti. Kaže da se niko ozbiljno ne hvata u koštac s dubinskom reformom penzionog sistema, jer takvi potezi donose političke rizike, a ne benefite:
“Svi čekaju da problem eksplodira, a do tada ga samo prekrivaju novim slojem farbe.”
Administracija jede državu
Profesor ne zaobilazi ni najteži problem – glomaznu administraciju:
“Mi imamo više državnih službenika po glavi stanovnika nego SAD, a tamo su već shvatili da im je sistem pretežak.”
Ističe da se niko u BiH ne hvata ukoštac s teškim reformama:
“Kao što Trump pokušava smanjiti američku birokratiju, tako i mi moramo početi. Ali ovdje svi guraju glavu u pijesak.”
Zaključuje da će bez odlučne političke akcije cijenu uvijek plaćati isti – građani:
“Moji studenti i vaša djeca će jednog dana živjeti u još gorem sistemu, ako danas ne počnemo mijenjati ono što ne valja.”
