Presuda bez odgovora: Kako Zavod zdravstvenog osiguranja TK izbjegava suštinu

U pravnoj teoriji – sve je jasno.
U praksi – gotovo ništa.

Slučaj našeg Udruženja protiv Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona ogolio je suštinski problem sistema: institucije mogu formalno djelovati u okviru zakona, a istovremeno izbjeći odgovor na pitanja od javnog interesa.

Sud je presudio u našu korist.
Ali informacije koje smo tražili – i dalje nisu dostupne.

Sud nije pogriješio – ali je ogolio problem

Da budemo precizni – sud nije pogriješio. Naprotiv.

U presudi je jasno utvrđeno da i prvostepeno i drugostepeno rješenje sadrže: nerazumljiv dispozitiv i nerazumljivo obrazloženje.

Ali suština nije samo u „lošoj formi“.

Problem je dublji: takva rješenja imaju nedostatke koji onemogućavaju ocjenu njihove zakonitosti.

Drugim riječima – ne može se ni utvrditi da li su zakonita, jer su nerazumljiva.

U takvoj situaciji sud nema diskreciju.
Nema prostora za drugačiju odluku.

Rješenja se moraju poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak.

To je zakon.

Ali to nije pravda.

Jer ključno pitanje – gdje su tražene informacije – i dalje ostaje bez odgovora.

NDNM-ZZO-TK-presuda-Kantonalni-sud-TK-uvazena-zalba-ponisteni-upravni-akti-i-vraceno-na-ponovni-postupak

Pravo postoji. Odgovor izostaje.

Naše Udruženje traži informacije o zapošljavanju u javnom sektoru.

Zakon je jasan:

• svako ima pravo pristupa informacijama
• ograničenja su izuzetak, ne pravilo
• svaki izuzetak mora biti jasno obrazložen i opravdan javnim interesom

Teret dokazivanja je na instituciji.
Ne na građaninu.

Ali praksa pokazuje suprotno.

Pravna petlja: nezakonito, pa ponovo

Šta se dešava nakon presude?

Institucija dobija novu priliku. Ne da odgovori na pitanje – nego da ponovo odlučuje.

Može ponovo odbiti zahtjev.
Ovaj put uz „ispravno napisano“ obrazloženje.

I tu nastaje ključni problem sistema.

Jer poništenje nije značilo: da će informacija biti dostavljena, nego samo da se postupak vraća na početak.

Svaki novi krug znači: novo vrijeme, nove troškove, novu neizvjesnost.

A informacija – koja bi trebala biti dostupna odmah – postaje beskorisna kako vrijeme prolazi.

To u praksi znači: produžavanje postupaka, izbjegavanje suštine i iscrpljivanje onih koji traže. odgovore

I to više nije incident.
To je mehanizam.

Troškovi bez odluke

Posebno zabrinjava dio presude koji se odnosi na troškove.

Naš zahtjev: nije usvojen, nije ni odbijen a nije ni riješen.

Sud navodi da će odluka o troskovima biti donesena po okončanju postupka.

Ali ovaj postupak je ovom presudom – završen.

Sve što slijedi nije nastavak, nego novi proces: novi upravni postupak, novo rješenje I eventualno novi upravni spor.

Drugim riječima – novi troškovi za isto pitanje.

Javni novac – javna stvar

Suština ovog slučaja nije u formulaciji rješenja.

Suština je jednostavna:

imaju li građani pravo znati kako se zapošljava u javnim institucijama?

Ako se zapošljavanje finansira javnim novcem – odgovor je jasan.

Zapošljavanje u javnom sektoru: nije privatna stvar, nije interna procedura i nije zatvoren proces.

To je pitanje javnog interesa.

Nećemo stati

Ova presuda nije kraj.

To je samo potvrda problema.

Naše Udruženje će nastaviti postupak – bez obzira na trajanje.

Jer pravo na pristup informacijama:

• nije formalnost
• nije privilegija
• nego osnovno demokratsko pravo

Ako institucija može donijeti akt koji je toliko nejasan da se njegova zakonitost ne može ni ocijeniti i time izbjeći suštinu onda problem nije u jednoj odluci.

Problem je u sistemu.

A neka pitanja su previše važna da bi ostala bez odgovora.

(samobunt.com)