Hrabrost se isplati: Ivanu Jukiću stigla presuda za mobing – poruka svima koji trpe u tišini!
Nakon višegodišnje borbe, Ivanu Jukiću iz Tuzle konačno je stigla pravda. Općinski sud u Kalesiji donio je presudu kojom se utvrđuje da su Tuzlanski kanton, Vlada Tuzlanskog kantona i resorno ministarstvo nad njim provodili mobing u periodu od marta 2020. do marta 2024. godine.
Predmet spora obuhvatio je i takozvani “sindrom praznog stola” – profesionalnu izolaciju kroz potpuno oduzimanje radnih zadataka i marginalizaciju zaposlenika. Sud je naložio prestanak ovakvog postupanja i dosudio naknadu materijalne štete.
Četiri godine izolacije
Jukić, koji obnaša funkciju pomoćnika ministra u resornom ministarstvu, puna četiri godine praktično nije imao nikakve radne obaveze.
Kako izgleda jedan njegov radni dan?
“Redovno dolazim na radno mjesto u pola 8. Od marta 2020. godine moj radni dan se sastoji od toga da oko 11 sati ulazi čistačica u kancelariju, izbacuje smeće – i to je moj radni dan. Nisam dobio nijedan posao, nisam poslan na društvene događaje, niti na terene. Ne imenuje me se u komisije, nemam pojma šta se dešava jer sam u potpunosti izoliran. Mislim da sam jedini čovjek u Bosni i Hercegovini koji se kao državni službenik nalazi u jednoj neformalnoj vrsti izolacije i pritvora”, kazao je Jukić ranije za medije.
Šta je sindrom “praznog stola”?
U praksi, sindrom “praznog stola” podrazumijeva suptilan, ali razoran oblik pritiska: oduzimanje nadležnosti bez formalnog razrješenja, isključivanje iz službene komunikacije, nedodjeljivanje predmeta i uskraćivanje informacija. Zaposlenik formalno ostaje na funkciji, ali bez ikakvog sadržaja posla. Ovakav model pritiska često ima za cilj da radnik sam napusti poziciju, čime se institucija oslobađa obaveze formalnog otkaza ili pokretanja disciplinskog postupka.
U kontekstu javne uprave u Bosni i Hercegovini, gdje su politička imenovanja često isprepletena s profesionalnim funkcijama, ovaj mehanizam dobija dodatnu težinu. Presuda Općinskog suda u Kalesiji sada jasno poručuje da i ovakva praksa ima pravne posljedice.
Presuda kao prekretnica
Predsjednica jedne udruge za borbu protiv mobinga ovu presudu ocjenjuje prekretnicom u borbi protiv zlostavljanja na radu.
Ističe da godinama upozorava na mobing, degradiranje radnika i obrasce “punog i praznog stola”, slušajući teške ispovijesti ljudi koji trpe strah i nepravdu.
“Jedan hrabar čovjek odlučio je reći NE. Nije pristao na ponižavanje. Nije pristao na šutnju. I danas svjedočimo da borba ima smisla”, naglašava ona.
Posebno ističe značaj dijela presude koji se odnosi na sindrom praznog stola. Sud je, kako kaže, jasno potvrdio da su i suptilni oblici izolacije i oduzimanja radnih zadataka – oblik zlostavljanja.
“Ovo nije samo njegova pobjeda – ovo je poruka svima koji trpe u tišini. Postoji put. Postoji podrška. Postoji pravda”, poručuje.
Iako sud nije prihvatio dio tužbenih zahtjeva koji su se odnosili na diskriminaciju i višestruku viktimizaciju, utvrđivanje mobinga u četverogodišnjem periodu predstavlja rijedak sudski epilog u ovakvim predmetima, posebno kada je riječ o visokom službeniku u javnoj upravi.
Ohrabrenje za sve žrtve
Iz udruge poručuju da ova odluka mora biti ohrabrenje drugima:
“Neka ova odluka bude podstrek da prijave mobing, da zaštite svoje dostojanstvo i da znaju da nisu sami.”
Ovaj slučaj pokazuje da i naizgled beznadne situacije mogu dobiti sudski epilog, te da ustrajnost u borbi za vlastita prava ipak može donijeti pravdu.
