Kad je Samir Nuhbegović, tada rukovodilac Službe za kontrolu u sarajevskom „Vodovodu i kanalizaciji“, 2019. godine prvi put ustao protiv nezakonitih odluka uprave, nije slutio da započinje borbu koja će trajati godinama i završiti otkazom
Prijavljivao je neovlaštenu potrošnju vode, nepravilnosti u postupcima nabavke i potencijalno koruptivne stimulacije zaposlenika, čime je spasio najmanje 200.000 maraka javnog novca.
Prijave koje su ga koštale posla
Zahvaljujući ovim prijavama, stekao je status zaštićenog prijavitelja korupcije u Kantonu Sarajevo. Ipak, uprkos zakonskoj zaštiti, suočio se s prijetnjama, mobingom i nezakonitim otkazom.
„Ne smijete trpjeti štetne radnje, piše u Zakonu. Ali ja sam ih trpio svakodnevno, prijetnje, ponižavanja, preopterećenost poslom i pokušaje da odustanem“, objašnjava Nuhbegović za BUKU.
Za “nagradu” ostao je bez posla – i bez zaštite koju mu država, barem na papiru, garantuje.
Sindikat je izrazio podršku Nuhbegoviću, ističući da je otkaz nezakonit jer nije pribavljena saglasnost relevantnog sindikata. Također, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove utvrdila je nezakonitost otkaza i izrekla prekršajne mjere, ali nije mogla naložiti povratak na posao.
„Prošle godine su me već pokušali otpustiti, ali me tada štitio staž. Ove godine su uspjeli“, kaže Samir. Danas vodi dva sudska procesa, jedan po Zakonu o zaštiti prijavitelja korupcije i drugi zbog nezakonitog otkaza, ali ni u jednom slučaju sud još nije zakazao ročište. „Nadzor nad primjenom zakona niko zapravo ne vrši, a to je ključni problem. Kada bi institucije morale odgovarati za nepostupanje, situacija bi bila sasvim drugačija. Ovako, zakon postoji samo na papiru“, dodaje.
Za razliku od korumpiranih koji nesmetano rade, Samir sam, uz podršku sindikata, snosi troškove advokata i procesa. Besplatna pravna pomoć ne postoji, a institucije prebacuju odgovornost jedna na drugu, Ministarstvo na Ured za borbu protiv korupcije i obrnuto. „Kada bi institucije odgovarale za nepostupanje, situacija bi bila drugačija. Ovako, zakon postoji samo na papiru“, kaže Nuhbegović.
Dodaje da je u Federaciji BiH nužno i donošenje federalnog Zakona o uznemiravanju na radu koje bi spriječilo ponižavanja, pritiske i nezakonite otkaze.
Inicijativa za zakon
Inicijativu za donošenje posebnog zakona pokrenula su četiri udruženja i tri sindikata, predvođeni Udruženjem Stop mobbing. Predsjednica Anica Ramić kaže da je nacrt zakona zasnovan na modelima iz EU i regiona, a inicijativu je podržalo oko 3.000 građana i gotovo polovina zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. U parlamentarnu proceduru uputila ju je zastupnica Amra Junuzović-Kaljić, a naredni korak je izjašnjavanje Vlade FBiH.
Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić najavio je ključne promjene koje novi zakon o radu predviđa, uključujući zabranu otkaza trudnicama i porodiljama, prava roditelja na odsustvo i slobodne dane, zaštitu radnika s ugovorima na određeno vrijeme i obavezno donošenje pravilnika o radu za sve poslodavce. Posebno je naglasio važnost ozbiljnog pristupa mobingu, jer zloupotrebe štete ženama i radnicima koji se zaista suočavaju sa zlostavljanjem.
A kakva zakonska rješnja radnicima u BiH trebaju najbolje opisuje Nuhbegovićeva poruka: „Zakon, kakav god da bude, mora imati mehanizme koji stvarno funkcionišu. Prijavitelji i radnici moraju biti zaštićeni, a ne ostavljeni sami sebi. Borba protiv korupcije i mobinga mora biti sistemska, a ne samo formalna“.
