Slučaj Milorada Dodika, kojem je presudom Suda BiH oduzet mandat predsjednika Republike Srpske i zabranjeno političko djelovanje na šest godina, može se u mnogome uporediti sa slučajem njegovog političkog partnera Dragana Čovića
Naime, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića smijenio je 2005. godine visoki predstavnik Paddy Ashdown, nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv njega za zloupotrebu položaja. Čović je time izgubio jednu od najviših izvršnih funkcija u državi, ali ne i politički uticaj. Naprotiv – upravo nakon tog poteza, on je učvrstio kontrolu nad HDZ-om BiH, strankom koja je postala ključni akter u svim kasnijim pregovorima i vlastima, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou.
Čović je 2010. izabran u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, ali je mandat zamijenio pozicijom u Domu naroda, koji je za HDZ imao stratešku važnost. Kasnije je ponovo postao član Predsjedništva BiH (2014), a i danas, skoro 20 godina nakon smjene, sjedi u Domu naroda i vodi stranku koja ima presudan uticaj na procese u zemlji.
Sličan scenario sada je moguć i u slučaju Milorada Dodika. Iako mu je, prema presudi, formalno oduzet mandat i zabranjeno političko djelovanje, njegova pozicija predsjednika SNSD-a – stranke koja kontroliše većinu u Narodnoj skupštini RS, Vijeću naroda, Vladi RS, te ima snažno prisustvo u institucijama BiH – ostaje netaknuta.
Upravo ta funkcija, kao što je to bio slučaj i s Čovićem, predstavlja stvarni izvor političke moći. I bez formalnog mandata, liderstvo nad strankom omogućava kontrolu nad resursima, kadrovima, donošenjem odluka i javnim narativom. U slučaju da institucije ne primijene sve aspekte zabrane, Dodik može zadržati uticaj i posredno, kroz stranačku strukturu i lojalne funkcionere.
Zato je važno naglasiti da pravosnažna presuda ne garantuje automatski i političku neutralizaciju. Naprotiv, primjeri poput Dragana Čovića pokazuju da politička moć ne počiva uvijek na formalnoj funkciji, već na kontroli stranke i njenog aparata. Ukoliko se institucionalni sistem ne pokaže dosljednim i odlučnim, postoji realna opasnost da se i Dodik, uprkos zabrani, održi u vrhu politike – direktno ili iz sjene.
Izvor: BUKA
