Bez carina na čelik: radnici upozoravaju na gašenje pogona, vlast pod sumnjom za pogodovanje uvoznicima
Stotine radnika Nove željezare Zenica satima su čekale ispred zgrade državnih institucija odluku o povećanju carina na uvoz čelika. Dočekale su loše vijesti – prijedlog da se carine privremeno podignu sa 20 na 30 posto nije dobio podršku ni u drugom krugu glasanja. Razočarani, radnici su se mirno vratili kući, upozoravajući da im bez te mjere prijeti gašenje proizvodnje i gubitak radnih mjesta.
Optužbe su uprte prema ministrima koji su glasali protiv, a koje radnici terete da pogoduju stranim lobijima umjesto da zaštite domaću industriju. Kako ističu, nelogično im je da se uvoznom čeliku iz Italije ili Turske daje prednost pred domaćim proizvodom. Jedan od radnika naglašava da se zbog ovakvih odluka mladi sele u inostranstvo, jer nemaju perspektivu da rade u svom gradu, pored svojih porodica.
Ministri iz reda hrvatskog naroda, koji su odbili prijedlog, nisu javnosti obrazložili razloge svog glasanja, niti su izašli pred radnike. S druge strane, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koji je podržao povećanje carina, odbacuje tvrdnje da takva mjera nije u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. On upozorava da će posljedice izostanka zaštite biti ozbiljne ne samo za metalni sektor, već i za rudarstvo, energetiku, transport i prateće industrijske servise.
Sindikat radnika poručuje da se ovom odlukom ugrožava egzistencija oko 11 hiljada radnika, direktno i indirektno zavisnih od poslovanja Željezare. Kako se navodi, radnici su se povukli mirno i dostojanstveno, ali najavljuju dalje aktivnosti, jer im, kako kažu, oni kojima zarađuju plate režu granu na kojoj sjede.
Uprava kompanije upozorava da se ovakvim potezima ruši čitava privreda. Istaknuto je da je nekadašnja Željezara bila kičma industrije, a da danas njen promet prema dobavljačima i kupcima iznosi blizu 1,6 milijardi, ne računajući više stotina pratećih firmi koje direktno zavise od njenog poslovanja. Radnici dodaju da država koja nema vlastitu proizvodnju ne može biti ni nezavisna.
Posebna bojazan izražena je i za opstanak Željeznica Federacije, s obzirom na to da su one decenijama živjele od dva velika industrijska sistema, uključujući i Željezaru. Bivši radnici podsjećaju na teške periode iz prošlosti, ali upozoravaju da ovakve odluke imaju nemjerljive posljedice ne samo po Zenicu, već po cijelu Federaciju i državu.
Bez zaštite domaće proizvodnje, radnici strahuju za svoju egzistenciju. Rok do kojeg mogu raditi je 15. maj – nakon toga, kako navode, sve postaje neizvjesno. Iako je prijedlog o povećanju carina odbijen, radnici najavljuju da od borbe ne odustaju.
