Više od mjeseca dana nakon Općih izbora, Bosna i Hercegovina još nema ni obrise nove državne koalicije. Dok političke stranke licitiraju ministarstvima, postavljaju uslove i najavljuju koalicije, građani čekaju odgovor na jednostavno pitanje: kada će država dobiti vlast koja će imati puni politički mandat i odgovornost za svoj rad?
Od Općih izbora održanih 4. oktobra prošlo je više od mjeseca dana. Rezultati su potvrđeni, raspodjela mandata poznata, politički lideri već su počeli odmjeravati pozicije u budućoj vlasti. Ipak, Bosna i Hercegovina još nema konkretan odgovor na pitanje koje će činiti novu državnu koaliciju, a kamoli kada bi mogao biti formiran novi sastanak Vijeća ministara, piše Interview.
Umjesto razgovora o programu, prioritetima i obavezama buduće vlasti, javnost zasad sluša o uslovima bez kojih pojedine stranke ne žele započeti ozbiljne pregovore. SNSD traži preispitivanje odluke visokog predstavnika Christiane Schmidta i odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH. HDZ BiH insistira na izmjenama Izbornog zakona, ali i na preuzimanju jednog od ključnih ministarstava – vanjskih poslova ili finansija. SDA, koja je osvojila najviše mandata među bošnjačkim strankama, najavljuje opredjeljenje za evropske i evroatlantske integracije i jačanje državnih institucija.
To su, barem zasad, javno iznesene pregovaračke pozicije. Zajednički program, dogovor o parlamentarnoj većini i raspodjela odgovornosti još nisu predstavljeni.
Prva institucija, pa pregovori?
Centralna izborna komisija BiH potvrdila je rezultate Općih izbora 3. novembra, čime su počeli teći rokovi za konstituisanje novoizabranih institucija. Novoizabrani članovi Predsjedništva BiH trebali su preuzeti dužnost 16. novembra, dok se očekuje i konstituisanje novog saziva Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

DEMOKRATIJA BEZ GRAĐANA: Pet ključnih istina koje su razotkrili Opšti izbori u BiHOd spornih biračkih spiskova i rekordne apstinencije do povratka etnonacionalnih stranaka,…
Taj dom ima 42 zastupnika, od kojih se 28 bira iz Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske. Za većinu je potrebno najmanje 22 zastupnika. Prema potvrđenim rezultatima, SDA ima devet mandata, SNSD šest, SDP pet, HDZ BiH četiri, dok ostale stranke i koalicije imaju manje poslaničke klubove i pojedinačni mandat.
Nijedna od vodećih stranaka nema dovoljno zastupnika da samostalno formira vlast. To znači da će nova državna vlast zavisiti od dogovora više političkih subjekata. Međutim, broj mandata nije jedina prepreka. Mnogo će zavisiti od toga hoće li stranke koje imaju različite političke ciljeve i međusobno suprotstavljene zahtjeve uspjeti pronaći minimum zajedničkog programa.

Paralelno s tim procesom odvija se izbor delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Pet bošnjačkih i pet hrvatskih delegata bira Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, dok pet srpskih delegata bira Narodnu skupštinu Republike Srpske.
Konstituisanje oba doma važno je za buduće funkcionisanje državnog parlamenta. Međutim, kada je riječ o samom imenovanju Vijeća ministara, postoji jedna važna zakonska razlika koja se u političkim izjavama često zanemaruje.
Dom naroda nije uslov za imenovanje Vijeća ministara
Portparol SNSD-a Radovan Kovačević izjavio je za RSE da se Vijeće ministara ne može formirati bez prethodnog konstituisanja Doma naroda, uz obrazloženje da je potrebno sačekati izbor delegata iz Federacije BiH.
Međutim, takva tvrdnja ne odgovara formalnoj proceduri imenovanja državne izvršne vlasti.
Ustav BiH i Zakon o Vijeću ministara jasno propisuju da predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH, a da njegovo imenovanje, kao i imenovanje ministra i zamjenika ministara, potvrđuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Dom naroda ne učestvuje u toj proceduri.
Njegovo konstituisanje je važno za kasniji rad državnog parlamenta, usvajanje zakona, budžeta i drugih odluka, ali nije zakonski preduslov za imenovanje predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara.
Drugim riječima, politički dogovor o većini u Domu naroda može biti važan za stabilnost buduće vlasti i njenu sposobnost da donosi odluke, ali se ne može predstavljati kao formalna prepreka za početak procedure imenovanja Vijeća ministara.
Ova razlika nije samo pravno pitanje. Ona je važna i zbog odgovornosti političkih aktera: ako se proces formiranja vlasti odgađa, javnost ima pravo znati da li je razlog u zakonskim procedurama ili u političkim pregovorima.
Šta zapravo nalažu zakonske rokove?
Procedura imenovanja Vijeća ministara nije nepoznata niti je u potpunosti prepuštena političkom dogovoru.
Prema članu 9. Zakona o Vijeću ministara BiH, Predsjedništvo BiH imenuje kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara najkasnije 15 dana nakon održavanja konstituirajuće sjednice Predstavničkog doma u novom sazivu.
Odluka o imenovanju odmah se dostavlja Predstavničkom domu na odobravanje. Predstavnički dom mora završiti potvrđivanje imenovanja predsjedavajućeg u roku od 30 dana od dana imenovanja.
Nakon što njegovo imenovanje bude potvrđeno i preuzimanje dužnosti, predsjedavajući ima rok od 35 dana da imenuje ministarstvo i zamjenika ministarstva i zatraži potvrdu njihovog imenovanja. Imenovanja se potom potvrđuju u Predstavničkom domu, zakonom je predviđen i rok od 30 dana za završetak tog postupka.

BIH NAKON IZBORA: SDA se vratila, Trojka pala, SBiH eksplodirala – vlast tek treba osvojitiSDA se vratila kao najjača bošnjačka stranka, SBiH napravila veliki iskorak, Trojka platil…
To znači da bi, ukoliko se Predstavnički dom konstituiše 3. decembra, Predsjedništvo BiH trebalo imenovati kandidata za predsjedavajućeg najkasnije do 18. decembra. Nakon toga slijedi parlamentarna potvrda, pa tek onda imenovanje kompletnog saziva Vijeća ministara.
Naravno, zakonski rokovi nisu garancija da će cijeli proces biti završen u najkraćem mogućem roku. Oni određuju obaveze institucija i redoslijed postupanja, ali ne mogu proizvesti politički dogovor tamo gdje ga nema.
Upravo zato je važno razlikovati ono što institucije moraju uraditi od onoga što političke stranke žele ispregovarati.
Ko ima vremena, a ko ga nema?
Dosadašnje poruke političkih lidera pokazuju da sve stranke ne ulaze u pregovore iz iste pozicije.
SNSD i HDZ BiH već imaju svoje predstavnike u aktuelnom sazivu Vijeća ministara, koji će nastaviti obavljati poslove imenovanja novog saziva. Za njih, prema oceni političkog analitičara Mladena Bubonjića koju je prenijela RSE, čekanje ne predstavlja isti politički pritisak kao stranke koje očekuju promenu snaga odnosa.
S druge strane, SDA kao izborni pobjednik među bošnjačkim strankama ima interes da što prije uđe u pregovore i osigura učešće u novoj vlasti. Ali devet osvojenih mandata ne znači da ima osiguranu poziciju u budućoj parlamentarnoj većini.
Posebno su značajni zahtjevi HDZ-a BiH i SNSD-a. HDZ insistira na jednom od dva ključna ministarstva, dok SNSD, prema navodima koje je prenijela RSE pozivajući se na političkog analitičara, nezvanično traži čak četiri ministarske pozicije. Uz to, zahtjevi koji se odnose na Ustavni sud BiH i odluke visokog predstavnika otvaraju pitanja o kojima već godinama ne postoji politički konsenzus.

PRIORITET SVIH PRIORITETA OPET POSTAO PRIORITET: Izborni zakon HDZ-a kao politički uvjetHDZ traži model koji bi, prema njegovom obrazloženju, osigurao legitimno predstavljanje Hr…
U takvoj situaciji pregovori se ne vode samo o tome ko će biti, nego io tome kakvu će ministarsku politiku država voditi i koliko će buduća parlamentarna većina biti spremna podržati odluke neophodne za funkcionisanje institucija i evropski put BiH.
Brzo formiranje vlasti nije isto što i dobro upravljanje
Iskustva iz prethodnih izbornih ciklusa pokazuju da zakonski rokovi i politička praksa često nemaju mnogo zajedničkog.
Nakon izbora 2022. godine Vijeće ministara formirano je relativno brzo. Borjana Krišto potvrđena je za predsjedavanje krajem decembra, a kompletan saziv Vijeća ministara krajem januara 2023. godine.
Nakon izbora 2018. godine na formiranju državnog Vijeća ministara čekalo je više od godinu dana, dok je nakon izbora 2010. taj proces trajao oko 15 mjeseci.
Ovi primjeri pokazuju da je moguće brzo formirati vlast, ali i da politički pregovori mogu trajati znatno duže od zakonskih predviđenih rokova.
Ipak, pitanje nije samo koliko će vremena proći do imenovanja novih ministara. Jednako je važno kakva će se većina okupiti, hoće li imati jasan program i hoće li preuzeti odgovornost za rezultate svog rada.
Bosna i Hercegovina u narednom periodu mora rješavati niz pitanja: evropske reforme, funkcionisanje državnih institucija, ekonomske obaveze, sigurnost, javne usluge. Za sve to je potrebna vlast koja neće postojati samo na papiru, nego će moći donositi i provoditi odluke.
Građani su 4. oktobra izašli na izbore i dali mandat novim predstavnicima. Sada je na političkim strankama i institucijama da taj mandat pretvore u funkcionalnu vlast.
Zakonski rokovi mogu pokazati kada bi nova vlast trebala biti formirana. Ali odgovor na pitanje kada će BiH zaista dobiti zavisi od toga hoće li politički lideri pregovarati o upravljanju državom ili prvenstveno o kontroli nad njenim institucijama.




























